Najjači kad je najteže

Prekjučer je bio još jedan crni dan u Hrvatskoj povijesti.

Razorni potres pogodio je Petrinju, Glinu i okolna mjesta.

Strašne su scene obišle svijet, od razrušenih kuća do temelja, do dječice koja samo u čarapicama i papučama stoje na ulici, trudnicama s tek rođenim bebama također na ulici, ali ono što doista ledi krv u žilama jesu krici majke kojoj je dijete poginulo.

Hrvatska je u tom trenutku stala. Vjerujem da su svi, ja definitivno jesam, tada zastala i shvatila koliko smo mali i kako se u trenutku može promijeniti naš život iz temelja. U svega par sekundi.

U pravilu u životu nečemu težimo, i to je ok, jer što je život bez ciljeva.

Ali u situacijama kao što je bila ona jučer zapitaš se da li je to čemu težiš realno i primjereno trenutku i vremenu u kojem živimo.

Zar su ti baš neophodne nove tenisice za kojima toliko grintaš ili neka wow majica koju si snimila u izlogu.

Takve situacije nas nauče biti poniznima i zahvalnim na svemu što imamo, a imamo jako puno! Za početak siguran krov nad glavom i zdravlje.

Ali takvi smo, dok nas nešto ne otrijezni pošteno, ne znamo cijeniti ono što imamo.

Više sam puta svjedočila situacija kada su se ljudi ujedinili, bilo na lokalnoj razini, bilo na nacionalnoj. I to je ono što daje vjeru da je ostalo još ljudskosti, humanosti i empatije u nama. Da smo spremni pomoći kad je najteže.

Društvene mreže su jučer pucale od poruka pomoći, i to je nešto predivno.

Crveni križ se u svega par sati mobilizirao, organizirao i ponudio građanima rješenje na koji način mogu pomoći.

Do tog trenutka ljudi su već sakupljali donacije po svojim kućama, društvenim prostorijama i u večernjim satima pomoć iz Istre je već krenula u mjesta pogođena potresom.

Kako iz Istre, tako i iz cijele Hrvatske. I to je ono što je divno u ovakvim situacijama (ako uopće može nešto biti divno u takvoj situaciji).

Najjači smo kad je najteže! (Gizzmo/Foto: Pavo Jazvić, foto: privatna arhiva)31.12.2020./06:46:40