Bez obzira koliko ju nastojali progurati sasvim izokolnim putovima, nove normalnosti ipak neće biti.
Od prošlog proljeća počelo ju masovno širiti u javnom prostoru, a pojedinci ju pomodno uveli u svoj skromni rječnik, i nekritički prihvatili koristiti, a da ni sami najčešće, nisu svjesni što bi to što govore, trebalo značiti.
Na primjeru svjetske velesile, nova normalnost je, ni manje ni više, nego na mjestu ministra zdravlja, osoba koja je malo žensko, pa malo muško. Jedan dan žena, drugi dan muškarac. A kad se postavlja tako nedefiniranu osobu, „transgendera“ na tako visoku poziciju u državi, onda je poruka velika i ostalom svijetu.
O, tzv. novoj normalnosti, puno ranije počelo se pisati i dakako, objavljivati čitave teorije. A počelo se uvlačiti i pojedinačna društva u rasprave. Držimo važnim znati, da se planira na duge staze, zarad nečijih pojedinačnih interesa, a koje ni sami ti (ili oni) nisu definirali, napraviti eksperiment.
U toj, novoj normalnosti roditelji više ne bi bili samo roditelji, svojoj djeci kao otac i majka, što su sada, već bi bili roditelji djece. A čije djece?, manje je važno. Supruga i njezin suprug, više ne bi bili samo žena i muž, već bi bili samo partneri, a sad čiji bi sve bili partneri to u novoj normalnosti više uopće nije, toliko značajno.
Također i djeca, koja se odgajaju, i tko ih odgaja? Ni to više nije ni isto ni bitno, kao ni čija su to djeca? Ni to više nema toliko značajnu ulogu, kao sada.
Budući se i kod nas počelo razbacivati s novom normalnošću, kao da je riječ o novoj modi japanki, ili kupaćih kostima za nadolazeće ljeto, ali nije. Nova normalnost nije za one pristalice koji samo žele biti moderni, pa makar i šupljoglavi.
Za novo normalno, kao novu normalnost svatko se treba dobro zapitati, staviti prst na vlastito čelo i promisliti, „Što to govorim? O čemu govorim? Da li stvarno želim, to što izgovaram?
Nova normalnost ne podrazumijeva, da je netko ili muško ili žensko. A samo u onim rijetkim slučajevima, kada je priroda nešto poremetila, pa medicina operativnim zahvatom riješila problem spola, što je bilo upitno.
Nova normalnost se ne zalaže da pomogne čovjeku u tom pogledu, baš suprotno, ona ga još više dezorijentira, pa mu određuje da bude i jedno i drugo Istovremeno. Žensko i muško, u jednom tijelu. S time da osoba sama bira dan, kada će se kojim imenom i ulogom predstaviti.
I sad već imamo žive primjere, nove normalnosti, da se za čelnu poziciju u društvu postavlja baš takve osobe. Za koje se, točno ništa ne može garantirati.
U novom normalnom, to je samo nova mogućnost izbora, znači danas mogu biti muško, a sutra sam već žensko. I takve se poruke odašilju svijetu, da bi se znalo kako treba izgledati ta, nova normalnost.
A budući se u javnim obraćanjima i kod nas može čuti, gotovo pomodno kopiranje neznalačkog obrasca, bilo bi poželjno da svatko sam pomno preispita i korigira vlastiti rječnik, prije nego učini veću štetu od koristi. Kako sebi samome, tako i društvenoj zajednici u kojoj djeluje.(K.Š.P.)20.02.2021./07:19:14