Napustio nas je jedan od najvećih.
Neću reći najveći jer u tu kategoriju definitivno je spadao i Oliver Dragojević.
Dvoje je to kantautora koji nisu bili pjevači, to su bile osobe koje su živjele glazbu.
Nisu to radili zbog slave i novaca, već zbog ljudi. Oni u biti nisu radili, jer kad radiš ono što voliš to nije posao.
Balašević je bio osoba koja je nadilazila granice, nacionalnosti i vjere. I u najgore vrijeme za ove naše prostore, vrijeme rata, bio je jednako voljen u svim dijelovima bivše Jugoslavije.
Voljele su ga sve generacije, a brojnu su odrastali s njegovim stihovima koji su se ispisivali u raznim trenucima. Kako onim najsretnijim u životu, tako i u onim najbolnijim.
Imao je stih za svaku prigodu.
Iščitavajući njegove intervjue i slušajući godinama njegove pjesme, rekla bih da je da je bio sposoban s jako malo riječi reći jako puno.
Možda je bio tako veliki upravo zbog svoje jednostavnosti i iskrenosti prema publici.
Osim što me fascinirao kao umjetnik, jednako me oduševio kao osoba. Ljubavna priča njega i supruge inspiracija je za mnoge. Više sam puta pročitala kako je izrekao da što bi tražio drugu ženu, kad je u Oliveri pronašao sve, prijatelja, partnera i ljubavnicu. Posvetio joj je čitav album, a bila je vječita inspiracija njegovih balada.
O Aoli bi se dalo puno pisati, i opet se ne bi sve reklo.
Jedna je od onih osoba koja nadilazi ljudske granice i ostaje zauvijek u mislima.
Njegovi stihovi ostati će vječni, ali pamtit će se i njegova životna energija i filozofija.
Ostat će zauvijek s nama, i mnogim budućim generacijama, u pjesmama. (Gizzmo)20.02.2021./08:43:35