OSOBNO Adriano Šćulac: Kad mali miševi dinosauruse glume

Kada prođeš kroz teške borbe i životne ratove, postaneš imun na bol, ožiljke i patnju koju su ti uzrokovali.  Ako to i nisi bio, postaneš jak. Borac.

Postaneš imun na zlo i zloću, takozvanih ljudi. Postaneš imun na glupe primjedbe, razgovore, ogovaranja i ostala neljudska sranja. Sitna podbadanja i podmetanja, malih miševa, koji glume dinosauruse.

Jednostavno, ti mali, ali zli miševi, od kojih neki i ljude glume, nestanu, nema ih u tvom životu.

Postanu, male nebitne točkice, koje nikada i nigdje ne primjećuješ. Kada u tim ratovima i borbama, vidiš ljude koji zauvijek odlaze, ti  te odlasci unesreće. Budeš užasno tužan, no,  zbog sebe, zbog onih koji su zauvijek otišli, nastavljaš borbu.

Nauči te sve to, da na licu čovjeka koji je naizgled tužan, prepoznaše sreću. A na licu glumca, koji ima smiješak, raspoznaš tugu i nesreću, njegovim životom.  Ali glumac, glumi. Loša mu je i jadna gluma, no, ne posustaje. Ne posustaje, jer je to odlika onih ljudi, što mali miševi i točkice jesu.

Onih koji svoje nesretne živote, zlobu, loše namjere, činjenje zla, žele prikazati kao svoju veliku sreću.

Pročitani su, ti mali zli miševi. Od sve i jednog čovjeka što životnu borbu i rat je prošao.

Zdravlje svima, pa i malim miševima

vaš

Adriano Šćulac (24.02.2021/08:36)