Kad s ovog svijeta na neki bolji, odlaze ljudi, znanci, rodbina, prijatelji…često se kao i mnogi od vas pitam ZAŠTO?
To je jedino zašto na koje nemam odgovor. Znam da odlaze zbog bolesti, nesretnih slučajeva, starosti, neki nažalost i svojom voljom. Oduvijek su odlazili i zauvijek će odlaziti. Jer svi mi na ovoj kugli, koju Zemljom zovemo, smo samo u prolazu.
Prije par dan otišla je zauvijek jedna moja kolegica, s ondašnje TV Istre. Eliana Batagelj. U najboljim stvaralačkim i ljudskim godinama. Svestrana, profesionalna u svom poslu. Što god i kakvu emisiju da je stvarala, vodila, uvijek je to bilo odrađeno na najvišoj mogućoj razini. Vodila je često i dulje vrijeme i emisije o zdravlju. Gosti su joj bili najbolji liječnici, medicinski stručnjaci, koji su javnost učili zdravom životu i zdravlju. Nažalost Eliana je ostala baš bez zdravlja, i preminula je od teške bolesti.
Sjećam je se, uvijek raspoloženu, pozitivnu, za pomoć i savjete spremnu. Tad je to bila jedna jako dobro ustrojena televizija. S minimalnim financijama u minimalnom prostoru stvarala je vrhunski program. Pod palicom dva ostala znalca, Jelenom Vitasović i Milanom Pavlovićem bila je vrhunska. Onda su se pojavili neki „novi znalci“ koje tajkunima nazivamo i u par mjeseci sve uništili, a mi se svi razbježali kako rakova djeca.
Eliana je opet otišla na medij s kojeg je nekada na televiziju i došla, Radio Istru.
I tek što je Eliana otišla anđelima, sinoć me zatekla vijest kako je ovaj svijet napustio još jedan veliki glazbenik, gitarist grupe „Opća opasnost“ Slaven Živanović – Žiža. Sjećam se kad sam prije skoro 12 godina, povodom Dana grada Labina, imao kao voditelj programa, privilegiju družiti se tijekom jedne večeri i noći, s tim divnim ljudima iz malog mjesta Županje. Vrhunski glazbenici, ljudi, koje je krasila i krasi skromnost (jer sam s nekima od njih i danas u kontaktu) razgalili na tisuće ljudi koji su prisustvovali koncertu na labinskom starogradskom trgu. Bilo je to 15. Kolovoza, i baš je Žiža tog dana slavio svoj 41 rođendan, te je time slavlje bilo i veće.
Nažalost Žiže više nema. Sjećam se, kako sam ih pitao da li je bilo gadno u njihovom gradu Županji, u danima rata? Pero Galić. Pjevač grupe, kratko mi je odgovorio kako je bilo ružno, ali je to na sreću sad za nama. Bio je to jedini i kratki odgovor.
Iako su Opću opasnost, stvorili Pero i Žiža, koji su kao tinejđeri obukli uniforme, nikada ni jednom riječiju nisu spominjali rat. Znao sam, kako je baš Žiža, samo par tjedana nakon završene mature otišao u rat. Nikada o tome nigdje ni riječi, barem ne javno. O svojem sudjelovanju u Domovinskom ratu kao bend nikad nisu javno govorili „Nismo nikad sjeli za stol i rekli, hajdemo mi od toga napraviti neku priču. Nismo to htjeli naplatiti nikad, to bi bilo jadno, degutantno“ znali bi govoriti. Tako da i danas, nakon više od 30 godina postojanja, Opća opasnost, ostaje jedan od najcjenjenijih hrvatskih rock bendova. U svom rodnom gradu su ostali, rat ostavili iza sebe i nastavljaju živjeti svoj rock and roll san.
Stoga su zbog glazbe, zbog skromnosti, ljudskosti, morala.. ostali za mene, najveći bend ovih prostora.
Nažalost Žiža više ne hoda ovim svijetom. Otišao je samo fizički, Sjećanja na njega, zauvijek ostaju.
Znao sam ga malo, ali i to malo, meni je bilo ogromno puno.
Zašto odlaze??
(Adriano Šćulac) 11.02.2025/10:01