U Labinu nas ima nekoliko koji pišemo. Istina, danas su društvene mreže toliko jake i utjecajne, da svatko može svakog trenutka pisati, imati svoj stav o svemu i svačemu.
Nas koji pišemo za neke medije ima nešto manje, ali nas ima.
Ovih gore par napisanih rečenica, bio bi moj uvod u sve uvrede i omalovažavanja koja doživljavamo skoro pa svakodnevno. „Razlog“ je po nekima taj, što smo „neobjektivni, navijački nastrojeni, a pogrdno nas se naziva svakakvim imenima.
Pišem u moje ime, jer se u tih nekoliko pronalazim. Tako saznajem da sam „Sluga IDS-a, plaćenik, piskaralo, nepismen“ i još štošta toga.
Oni koji mi dijele te epitete, čine to iz razloga znanog samo njima, a pozivaju se na to da o gradskoj vlasti, gradonačelniku i njegovim suradnicima, ponekad pišem lijepo.
U tome na društvenim mrežama prednjači jedna gospođa, koja je usto i majka, a ime joj ne bi spominjao, ne zato što se bojim posljedica, već iz jednostavnog razloga, jer nije zaslužila da je tim imenom i prezimenom spomenem i što bi se da sam na njenom mjestu sramio izaći iz stana. Gospođa se čak kandidirala na nekoj listi pred posljednje izbore, a čitava ta njihova lista pokupila je nekih stotinjak glasova, što bi trebao biti pokazatelj koliko je (ih) građani cijene.
Te njene, njihove kritike i uvrede, diraju me isto kao i prošlogodišnja žetva u Bangladešu, tako da im je, barem što se mene tiče, uzaludan trud i zavijanje.
No, zašto sve gore napisano. E, iz razloga što bi želio pohvaliti gradonačelnika Valtera Glavičića i njegov tim. Rade za opće dobro. On je odlučan a ne bahat, kako ga neki nazivaju. Odlučnost i bahatost su dvije suprotne stvari, a on je sve samo ne bahat.
Da radi za opće dobro pokazao je odmah na početku mandata. Stavio se na stranu građana koji su bili tjerani s nekih plaža, ispod Valamarovih hotela. Stavio se na stranu građana, kad nam je Talijan u Maslinici branio i još uvijek nam brani, prolazak automobilima do plaže. Stavio se na raspolaganje građanima, što traži da se javni put kroz autokamp u Maslinici, opet vrtati nama, jer nam je ukraden.
Počelo se s izgradnjom doma za starije, koji nam se obećavao petnaestak godina.
To su samo neke stvari i potezi, kojima je dokazao i pokazao, da brine za građane i opće dobro.
Tko radi taj i griješi, pa tako najvjerojatnije i on. No, meni je bitno da barem dosad, radi za narod. Da je barem dosad pošten i moralan. Da je barem dosad jedan od nas, nevezeno za stranku čiji je član.
Osobno su mi stranke potpuno nebitne. Bitan mi je čovjek. Osim toga, mišljenja sam da su stranke na lokalnoj razini, skroz nebitne i zato sve grijehe koje mu ti pametnjakovići žele nakalemit, nemaju s njim nikakve veze ni dodira. Ako se prije desetak i više godina, negdje griješilo, a ta i takva „neizabrana oporba“ i poštenjačine o tome imaju saznanja, neka to prijave službama koje su za to nadležne. Ja o tome ne pišem jer nemam ama baš nikakvih dokaza ni saznanja, osim „rekla – kazala“.
Eto vam propali pajdaši, još „šuga“ da me nazivate „plaćenikom, slugom, nepismenim, potrčkom“ itd.
Do tih vaših prozivki stalo mi je kao do lanjske žetve u Bangladešu.
Adriano Šćulac
Zdravlje svima, pa i zlima (12.08.2021/14:40)