Tužan, shrvan, u nedoumici i nekoj ljutnji, saznao sam prije par trenutaka da nas je napustio dobar čovjek, meni drag, moja velika pomoć, medicinski tehničar, Aleksandar Golja. Ljut sam, jer imam milijun pitanja zašto? Zašto takvi ljudi moraju prerano od nas na neki bolji svijet? Zašto ne budu i ostanu tu s nama, i na ovom svijetu koji nije idealan ali je itekako lijep? Zašto je morao zauvijek fizički otići od svoje obitelji i svih onih koji su ga poštivali i voljeli?
Za mene je uvijek bio samo Sandro. Zajedno smo bolesničke bitke vodili, i bio sam tako sretan kada je u njima pobjeđivao. Iako je i sam znao biti loše i u bolovima, uvijek je našao vremena da mi da savjet. Njegova tiha, nježna riječ, njegova pozitiva i veselje, davale su mi ogromnu snagu i za moju bitku.
Što uzimati, što jesti, kako trošiti koji lijek, alternativu neku. Uvijek je Sandro imao vremena. Sjećam se događaja kada sam bio najlošije i vozilom Hitne pomoći vozili me za Pulu, vidio sam Sandra da je počeo raditi na svom radnom mjestu. Istog sam se trena bolje osjećao, sretan do neba što se vratio svakodnevnim aktivnostima i svom radnom mjestu.
Još sam jedne prilike završio na labinskoj Hitnoj, i onda je Sandro bio tamo.
Ljubazan, profesionalan, pun brige za svakog pacijenta. Mirnim glasom i savjetom i tada mi je dao volje za borbom. Volje za životom.
Sretan sam bio i kada mi je slao slike s proslave Nove godine u Beogradu i video zapise. Iako sam bio jako loše, Sandro mi je bio nada, i bio sam neopisivo sretan što mu je dobro, što se vratio životu i uživanjima u njemu.
A onda danas velika tuga i šok. Otišao je Sandro, ali za mene samo fizički, on će uvijek i zauvijek za mene biti tu. Uvijek ću se sjećati njegovih riječi i savjeta. Njegovog mirnog, nikada podignutog glasa. Njegovih profesionalnih i ljudskih znanja i vrlina, Zauvijek će taj velik čovjek ostati tu, sa mnom.
Osjećaja ima puno, riječi jako malo. Neka njegova obitelj i rodbina bude zauvijek ponosna na njega. Neka zauvijek nestane ta nepravda, kojom velik ljudi prerano odlaze od nas.
Sandro moj, potporo moja. Mirno mi putuj nebeskim prostranstvima. Znam da ćemo se opet sresti. Velika ti hvala na svemu i doviđenja.
Adriano Šćulac (08.10.2021/13:10)