Apropo "preseravanja" većine HR medija, nakon tamo nekog prvenstva u rukometu, na kojemu je osvojeno valjda neko osmo mjesto. @....Možda se većina sa mnom neće složiti, no za mene hrvatski rukometaši iliti „Kauboji“, nit su "veliki heroji", nit su "velik ponos Hrvatske", nit su „izginuli“ na terenu, nit su na tom istom terenu „ostavili srce“. Nit' "stavljaju svoje živote na kocku..jer igraju pod i za vrijeme pandemije"? Za mene su heroji i ponos naši liječnici koji rade u isto vrijeme, za mižeriju, u nikakvim uvjetima, za mene su heroji, radnici u proizvodnji, za mene su heroji stolari, zidari, vatrogasci, policajci, umirovljenici koji nakon 40 godina radnog staža žive s tri i manje tisuća kuna mirovine.
Heroine su za mene sve majke bolesne djece, sve majke koje jedva spajaju kraj s krajem, sve one žene koje rade po cijele dane i noći za minimalac ili tisuću kuna više, da bi imale za školovanje svoje djece, za koliko toliko normalan život. To su za mene heroine i heroji. Rukometaši su za mene samo sportaši, koji igraju neki od sportova u ovom slučaju rukomet. Kao što to čine (samo puno bolje) i sportaši Norveške, Francuske, Španjolske, Švedske, Islanda i inih zemalja, jer oni u svojim zemljama nisu heroji, nit „ginu na parketu“, oni su kratko i jasno…samo ljudi koji se bave sportom…
(Adriano Šćulac) 28.01.2022/10:53