U Holandskoj kući u Sisku otvorena je gostujuća izložba Narodnog muzeja Labin pod nazivom „Žika Tasić – svjedok vremena“ koja kroz fotografije poznatog labinskog fotografa Živojina Žike Tasića, uslikane u raškim i labinskim rudnicima tijekom 60-ih godina 20. stoljeća, govori o teškom i mukotrpnom radu i životu labinskih rudara.
Na izložbi je prikazan ciklus crno-bijele fotografije Žike Tasića slikane u jami Podlabin 3. veljače 1964. godine koji, osim dokumentarističke i povijesne vrijednosti, predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o mnogobrojnim ljudskim sudbinama. Slike su tematski podijeljene u dvije cjeline: portrete rudara snimljeni u raznim situacijama i fotografije strojeva snimljene na površini zemlje. Strojevi prikazani na fotografijama uništeni su početkom 90-ih godina, tako da izložene fotografije predstavljaju veliku vrijednost za povijest Labinštine.
Najveći opseg serije crno-bijelih fotografija čine motivi rudara u obavljanju posla. Uz klasične portrete, odnosno grupne portrete mahom dobro raspoloženih muškaraca poput rudara širokog osmijeha koji uz osjećaj ponosa poziraju strancu koji umjesto bušilice nosi kameru, pozornost privlače uradci opipljive jeze i straha koji osjećaju njihovi protagonisti. Zadubljeni u svoje misli ili preumorni da bi obratili pažnju na čovjeka koji negdje iz mraka «škljoca» aparatom čiji je zvuk tako različit i stran od rudarske buke, ovi rudari ostaju na fotografskom papiru trajno zabilježeni kao nijemi svjedoci vremena o kojem danas kolaju idealističke slike radničke utopije. Da tomu nije tako svjedoče povijesni izvori i živući udarnici, ali i ove fotografije, od kojih se posebno izdvaja ona s grupicom srednjoškolaca na obveznoj praksi. Na čelu kolone što se dijagonalno proteže kadrom je mladić čije lice još nije iskusilo prvo brijanje, a odsutan pogled samo naglašava nelagodu koju osjeća tu, duboko pod zemljom, tako daleko od suncem obasjanih polja gdje je do jučer trčao. Njegovi blijedi obrazi, bijela kaciga jednog od kolega što ga slijede i rasvjetnog tijela iznad njih jedine su mrlje svijetlosti kao naznake života u ovoj najvećoj mogućoj tami. Trenuci predaha i oni iscrpljujućeg rada prikazani su bez intervencije fotografa u pozu ili sadržaj prizora, poštujući načelo čovjeka koji zajedno sa strojevima u ovom crnom kozmosu čini jednu cjelinu, prividno nadmoćnu, ali zapravo potpuno podređenu tami koja je okružuje.
Tasićeve fotografije važan su povijesni dokument, no neosporna je i njihova umjetnička vrijednost. Stvaralački put značajnog dijela umjetnika koji se izražavaju fotografijom sadrži i etapu odlaska u radničke četvrti i snimanja motiva koji primarno nisu u fokusu umjetničke fotografije, no redovito izazivaju reakcije i s vremenom postaju važne iz oba aspekta, i onog dokumentarnog i onog umjetničkog. Kao dokument vremena u kojem su nastale, ove fotografije govore o tehnici i tehnologiji rudarenja, a njihova se umjetnička vrijednost iščitava iz zanatski besprijekornog kadriranja i kompozicije te vrlo uspjelog pokušaja prijenosa i izazivanja emocija kod sudionika i promatrača.
Kustosi izložbe su Vedran Kos iz Narodnog muzeja Labin i dr. sc. Vlatko Čakširan iz Gradskog muzeja Sisak.
(dr. sc. Vlatko Čakširan i Sandra Zloić)
(Izvor:Muzejski dokumentacijski centar)08.04.2022./10:23:08