OSOBNO - Adriano Šćulac: Odijelo (ne) čini čovjeka?

Nikada nisam pridavao neku posebnu pažnju, ljudima koji su uvijek obučeni, ono što neki nazivaju pristojno, (ma što god to značilo). Koji na sebi nose odijela i druge svečane krpice. Kroz vrijeme su mi raznorazne situacije potvrđivale kako sam u pravu. Sjećam se davno, u jednoj od životnih avantura, kada sam se okušao u „pomorskom životu“ pri primopredaji broda na kojem sam trebao ploviti, naš kapetan nije htio tu primopredaju odraditi, jer nije mogao zamisliti da je kapetan broda kojeg je naša kompanija kupila od Nizozemske, stvarni kapetan. Naime, dokle je naš bio odjeven u uniformu i sav načičkan, Nizozemski se pojavio u radnoj strojarskoj tuti, duge kose vezane u rep i patikama. Trebalo je vremena dokle se ondašnjem našem kapetanu, objasnilo da je i Nizozemac stvarno istog čina i funkcije.

Za duljeg boravka u Švedskoj, imao sam u više navrata priliku voziti se u istom vagonu podzemne željeznice, u kojem se odjeven u traperice, vozio i tadašnji švedski premijer, Olaf Palme. Njihovi doktori su većinom svi imali na sebi traperice i klompe, (hvala Bogu to danas imaju i mnogi naši) naravno uz neizostavne bijele kute. Po javnim institucijama (banke, pošte, porezne) radili bi muškarci duge kose i brade, u trapericama, i žene pristojno ali ležerno i sportski odjevene.

Zato s nepovjerenjem i nevjericom, gledam, čitam i slušam, kako se u nekim splitskim školama pozivaju na razgovore, učenici i učenice koji dolaze na nastavu u trenirkama. Udaljuje ih se s nastave, te na taj način kažnjava. Umjesto da se vodeći u tim ustanovama, bave rješavanjem bitnih problema. Da se zalažu da učionice imaju sve za odvijanje normalne nastave i edukacije. Da im se srede dnevni obroci, nabave kompjutori, riješi normalna nastava i program, oni se bave time kako je netko odjeven i obučen.

Naravno, da postoje životne situacije, kada trebamo paziti što odijevamo i oblačimo (svatovi, sahrane..) ali u svakodnevnom životu i poslovima, neka se svatko oblači kako mu se sviđa i kako voli. Ne kupuje se status i uspjeh, garderobom. To ili imaš ili nemaš. Meni odijelo definitivno ne čini čovjeka. Lijepo i pristojno odjeveni (mada ne razumijem koji su za to kriteriji) nisu po ničemu, pametniji, bolji, uspješniji, od onih koji su u trapericama, tajicama, trenirkama i patikama.

No, svakome na njegovu volju. Braniti bilo kome, dolazak bilo kamo, samo zato što tamo neki, misle kako neki dio odjeće i obuće nije prikladan, meni je glupost i primitivno. U diktaturama i zaostalim zemljama, bičuju žene koje ne nose duge haljine i marame. 

U Splitu kažnjavaju zabranom nastave, djevojke i mladiće, koji na sebi imaju trenirke. Po meni neznačajna razlika.

(Adriano Šćulac) 27.04.2023/09:06