Ništa nije kao prije, rekla mi je jedna od prodavačica, na labinskom mjesečnom sajmu. Nije htjela pred foto objektiv. Reče mi kako se nikoga i ničega ne boji, ali eto ne bi htjela da se javno promovira.
U kratkom ugodnom razgovoru, tijekom kojeg joj se pridružila i gospođa sa susjednog štanda, rekle su mi kako je ovaj sajam, na ovom mjestu, puno siromašniji, lošiji, s manje prodavača ali i kupaca. Ne zna do kad će dolaziti i nuditi svoje usluge, ali sve vodi ka tome da s dolascima u Labin prestane.
„Ne znam kome i zašto smo smetali, dokle se sajam održavao na gradskom trgu. Odgovorni iz gradske uprave, nam rekoše da su se stanari bunili. Srećem i danas neke od stanara, oni mi pak vele kako to nije istina.
Pozicija na trgu bila je puno bolja. Radili su okolni barovi, trgovine, ljudi su dolazili na tržnicu pa bi se zadržali i na sajmu. Ali eto sve ide na gore, pa je valjda tako moralo biti i sa sajmom“ u dahu mi ispriča gospođa sa štanda.
Mislim si kako prodavačica ima pravo. Pozicija u Istarskoj ulici, nije ni približno dobra, onoj na gradskom trgu. Na sadašnji sajam mora se ciljano dolaziti. Prijašnja pozicija bila je u centru. Trg je posjećeno mjesto. Ljudi su dolazili iz raznoraznih razloga, pa bi se zadržavali i na sajmu. Moglo se do barova. Mogli smo se osvježiti pićima, a po ovim vrućinama, je to itekako potrebno.
Bilo je više prirodne hladovine. Sajam u Istarskoj nije ni približno zanimljiv, onome na ranijoj lokaciji. Do sajma na trgu moglo se brže pješice. Bio je centralno. Puno još toga govori u korist prijašnjem sajmu.
Na pitanje zašto i zbog čega je premješten, ima mnogo odgovora. Pravog baš i ne znam. Oni koji o tome odlučuje zasigurno znaju. Vjerujem kako su im razlozi opravdani.
Da završim riječima prodavačice, koja nažalost vjeruje, kako će se s vremenom sajam skroz ugasiti i nestati - „ništa nije kao prije“.
(Adriano Šćulac) 19.07.2023/09:05