On "živi" i stanuje u centru grada. Nazvat ću ga izmišljenim imenom, Ivo. On ne živi život. On ustvari samo troši zrak, vodu i hranu. On je zločest i lažov. Njemu je uloga i poslanstvo živjeti tuđe živote. On je „čovjek kamera“. Danonoćno „snima“ ljude i događanja u centru. On zna, kad se i koliko dugo netko zadržao u nekoj trgovini, kafiću, na ulici. Zna tko s kim i koliko dugo priča. Prati ljude, promet, razgovore, druženja.
On prati ljude koje zna, pa bilo to makar i samo iz viđenja. Osobe koje ne zna, na brzinu se informira tko i što su. Ako se druže i pričaju osobe različitog spola, on širi priče. Izmišlja i laže. On je umrežen i okružen, istima poput njega. On i njemu slični i slične, šire laži, insinuiraju, čine sve kako bi drugima nanijeli nepotrebne probleme. Njima je moto i cilj, izmisliti priču o drugima, znajući da će je glupi širiti dalje, a idioti u nju povjerovati. Kad mu je misija gotova, zadovoljno trlja ruke, jer je eto nekome napakostio, nanio mu bol ili problem.
On je nitko a želio bi biti netko. Srećom, pa ga većina ignorira. To mu naravno nije drago. Želio bi imati što više pristalica i sljedbenika. Njega i sve poput njega, zaobilazim u širokom luku. Žalim ga. Kad bi samo znao kako je lijepo živjeti svoj život. Punim plućima. Ne brinuti se, tko je kad i s kim bio. Tko je koga posjetio. Tko je s kim i kada kavu ili neko drugo piće popio.
ON to ne zna. Nikada nije ni pokušao. ON uživa u špioniranju, izmišljotinama, širenju laži i zla. Ne budi kao ON. Živi i pusti druge da žive. Svatko od nas kako želi, kako mu drago i kako zna. Brini brigu i probleme svoje. Imamo ih. Oni drugi će svoje.
(Adriano Šćulac) 04.08.2023/12:49