Katarina Šoštarić Perković - Proizvodnja straha kao način vladanja

Kao što su nekoliko godina prije otvaranja sezone opasnog virusa,  simulirali globalno zaključavanje, tako sada simuliraju nestašicu hrane u Europi,  prema projektu koji je na testiranju. Da bi bili sigurni kada ga se pusti u promet, da se predvidjelo sve varijante, a prije svega reakcije i otpornost ljudi na stres.

Najnoviji događaj simulacije iz Bruksela, samo je nastavak u nizu ratnih igara, započetih mnogo godina ranije. Koju uigrana ekipa izvodi  i ne ispušta iz vida.

Nakon filmova i predstava, famoznog otvaranja tunela u Švicarskoj, prije nekoliko godina, te višesatne svečane ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Engleskoj, kada se u vidu performansa prikazalo projekciju svijeta zakrabuljenih usta. Sve u nazočnosti  političkih lica, koja defiliraju političkom EU pozornicom.

U svakoj državi, čestita bi vlada, učinila sve da olakša život svojim građanima, sada su najglasniji poljoprivrednici, jer ih njihove vlade ne čuju. A kad su poljoprivrednici zadovoljni onda je i čitava zemlja sigurna. A hrane će uvijek biti.

Ali kad vam birokracija iz Bruksela predstavi projekt simulacije gladi u Europi, iako je čak i po njihovim pokazateljima Europa najsigurnije područje u opskrbi hranom. Od žitarica i mliječnih proizvoda, kojih li samo sireva, pa svinjetine i kakvih sve vrhunskih mesnih proizvoda. Maslinova ulja da i ne govorimo, o vrstama rakija i  vrhunskim vinima,  džemovima i ostalog voća i povrća. Postavlja se pitanje, o kakvoj se gladi govori, ako ne o gladi koju se nastoji namjerno izazvati. 

Drugo je pitanje što se u EU želi stvoriti pothranjene građane, koji su zanemarili zemlju i vrtove. Prestali kuhati, oslanjajući se na jeftinije i polugotove proizvode iz supermarketa.  Koje „netko“ planira ostaviti prazne.

Uz EU fondove za otpornost i podršku.  Ali ,zar da ubijamo stoku u zamjenu za obeštećenje, ili da siječemo šume, u korist širenja vjetroelektrana. Ako je to podrška. Hej! Stanite malo! Kome je potrebna takva podrška za otpornosti?

Ali, ako vlada nije čestita,  ona stvara probleme svojim građanima, umjesto da ih rješava.   

Nekada je Tito išao u posjete stranim zemljama i vodio sa sobom delegacije privrednika, a bili smo socijalistička zemlja jednopartijskog sistema. I po povratku, govorilo se  javno o uspjesima posjete i kakvi su ugovori sklopljeni. Gdje će ići naše firme raditi, naši inženjeri i tehničari, doktori i zidari.  I od kuda smo dobivali banane, naranče, naftu i plin.  I za koji sve izvoz roba u svijet , nam se otvorilo vrata.

A danas, naši putuju, gdje i kuda? Što znamo o tome? Što je ove godine korisno za Hrvatsku proizašlo  iz Davosa? Ili sve tamo rečeno nije uputno javno spominjati,  a kamo li pokazati. Što znamo, osim da se išlo prikriti nešto u Kongo.

Ovaj narod ima pravo znati, a saborski zastupnici zahtijevati, za svaki odlazak izvan državne granice, sa kojim je razlogom? I sa čime novim proizašao? I što znači za Hrvatsku?

Nije vrijeme da se „klimavci“ šalju bilo kamo, vrijeme je da se otvoreno govori što i kako utječe na interes Hrvatske, jer se nalazimo u eri preslagivanja svijeta. I moramo biti upoznati, što nam stvara štetu, a što je u našem interesu.  Koje koristi od dužnosnika u EU ako sluđuju narod, umjesto da otvaraju nove vidike i podastiru nove mogućnosti za naš napredak, koji se tako rijetko spominje.

A to sigurno nije rat, ni strah od Rusije.  Europo otvori usta! I reci, mi građani, nemamo problem sa Rusijom, nema ni ukrajinski narod problem sa Rusijom, možda ima ukrajinska vlast, ali oni nisu narod.

Proizvodnja straha kao način vladanja, samo je privremeno sredstvo, za one je koji su izgubili sve druge atribute moći. Pokazalo je to vrijeme virusa, na račun kojega  danas, građani dobivaju odštete,  u državama gdje sudstvo radi neovisno od politike.

Katarina Šoštarić Perković 11.03.2024./08:00:13