OSOBNO – Adriano Šćulac: Licemjeri pokvareni

U petak, trećeg dana mjeseca listopada, na igralištu „Aldo Drosina“ u Puli, dogodio se „strašan“ incident. Jedan je navijač pulskog kluba, s tribina povikao igraču Varaždina, Lamine Ba, riječ „banana“. Igraču, koji je crnac, za Varaždin igra već treću sezonu, a stigao je iz Mauritanije.

Događaj su prenijeli skoro pa svi nacionalni mediji i okarakterizirali ga kao rasistički.

Mediji su nadalje prenijeli i podatak, kako je Lamine Ba u Varaždinu primljen kao naš, kako se udomaćio na sjeveru Hrvatske, te kako je u nogometnom smislu, odavno prestao biti “stranac”.

Na spomenutoj je utakmici Lamine Ba, nakon što mu je s tribina upućena riječ „banana“, prekinuo igru, upozorio suca, ovaj na trenutak prekinuo utakmicu i time poslao jasnu poruku, da ovakvim stvarima na stadionima, nema mjesta.

“Tijekom utakmice protiv NK Istre, oko 88. minute, netko je s tribina povikao riječ banana prema meni. U 2025. godini ovo se više nikada ne bi smjelo događati. Rasizmu nema mjesta u ovom svijetu, a još manje na stadionu na kojem su prisutna djeca. Nitko nije ponosniji od mene što sam crnac. Ali idući put, ako netko to želi reći, neka barem ima hrabrosti doći i reći mi to u lice nakon utakmice. Kukavice.” Izjavio je nakon incidenta, za Jutarnji list, Lamine Ba.

Nakon utakmice, reagirali su suci, policija, klubovi, Nogometni savez Hrvatske, i naravno svi osudili riječ „banana“.

Policijski službenici brzo su reagirali i priveli muškarca koji je rasistički vrijeđao igrača, a samo dan nakon utakmice se i oglasili priopćenjem, te predložili našem sudstvu, da se radi počinjenja prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, privedeni kazni, kaznom zatvora do 30 dana i zabranom posjećivanja svih utakmica NK Istre 1961 i Hrvatske nogometne reprezentacije u trajanju od dvije godine.

I da ne bi netko pomislio, kako je to meni mali incident. Ljude ne dijelim po vjeri, naciji, mišljenima, boji kože. Već po onima koji su moralni, pošteni, humani, koji nikome ne žele zlo, koji su oličenje onoga što ljudskost zovemo i na one koji su suprotnost prvo opisanima.

Ali, ima uvijek taj ali. Boli me i ne volim licemjerstvo. Od budale izvikane riječi „banana“ stvorio se ogroman slučaj. Mediji, klubovi, nogometni savezi, viču i daju priopćenja kako je to ogroman rasistički napad, a o slučaju se oglasio čak i Grad Pula.

S druge pak strane, ne „pada ni dlaka s glave“ onima koji često baš na tim nogometnim stadionima, viču, ispisuju i mašu transparentima „Ajmo, ajmo ustaše“ „Ubij Srbina“ „Ubij Livaju“ (igrača Hajduka Marka Livaju), pjevaju stihove, koje sam i osobno čuo, citiram, “Smrdljiva Rijeko, šugavi grade, pobit ću pola tvoje Armade, šugava Rijeko puna si Srba, ne brini Rijeko ima još vrba“ te “Od Vežica do Lovrana, sve je puno muslimana, od Kantride do Turnića sve su djeca popa Đujića“. Da ne napominjem povik „Za dom spremni“ koji se skoro pa redovito čuje, a iz naše Vlade, nam tumače kako je taj povik, u prigodnim prilikama dozvoljen. Ma što god te prigodne prilike bile? 

Mada je taj povik, Odlukama Visokog prekršajnog suda i Ustavnog suda RH, proglašen protupravnim jer »simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti".

Ti i takvi povici i „pjevanja“ su valjda činovi domoljublja i tolerancije? Za nadležne je puno opasnija riječ „banana“.

Licemjeri gadljivi. Jer da nisu, kažnjavali bi i zabranjivali sve te i takve slučajeve. Dali naputke i uveli zakon da se i pri opisanim dovikivanjima, prekinu utakmice.

(Adriano Šćulac) 07.10.2025/09:04