Prošlo je sedam dana od izbora za parlament republike Hrvatske. Na izbore je izašlo, ako je vjerovati našim institucijama i njihovim podacima, preko šezdeset posto građana s pravom glasa. Moram priznati, kako mi je jako čudno da u registru ima više birača, nego građana. No, valjda je i to samo jedan od fenomena države Apsurdistan. Bilo kako bilo, rezultati su nam poznati. U kampanji se lagalo, što se kod nas inače radi, pa mi je također jako čudno što se mnogi nad tim zgražaju. Također mi pada na pamet i ona, koju je nekada neki svjetski političar izgovorio „izbore ne odlučuju oni koji glasaju, već oni koji glasove broje“.
Uglavnom ovih dana, svi razgovaraju sa svima, jer apsolutnu većinu na izborima, nitko osvojio nije. Mediji o tome bruje, analitičara i sveznalica na sve strane. Svi su pobjednici izbora.
Prije izbora glavna činjenica i govori svih stranaka, bila je korupcija, koja već godinama vlada i razara ove prostore.
Dogovor, svih oporbenih stranaka, obećanja biračima i građanima, bila su kako korupcije više biti neće, jer će oni svi zajedno biti jači od onih kojima je ta korupcija, uništavanje svega i svačega, u krvi i bez toga jednostavno ne mogu. Krađama, pljačkama i lopovluku, napokon će doći kraj, samo ako njima damo glas.
Kad ono ćorak. Niti oporba može, a ja mislim niti želi biti zajedno, o korupciji više ni riječi. Sad je ipak važan a bogami i najbitniji svjetonazor. Kao da nije isto kradeš li z desna, centra ili lijeva.
Uglavnom svi se svađaju sa svima. Zaboravljaju se riječi „kako bi i Plenkovićeva baba, mogla vladati Vukovarom, kako sa zlima i pokvarenima HDZ neće nikada imati posla, kako su neki preteški pacijenti i za Vrapče“ itd. itd.
Sve je to zaboravljeno, jer eto, stranke se bore za Hrvatsku i njene građane. Sve za Hrvatsku, njihove fotelje i tisuće eura mjesečno nizašto.
O korupciji ni riječi, pa se pitam tko je od svih tih stranaka i nju ukrao? Možda su ipak sve stranke to učinile?
Stoga se u potpunosti slažem s izjavom moje susjede umirovljenice, kada mi kaže da na izbore izlaze budale i naivni. Slažem se jer jednostavno nemam za koga glasati, a kada to i učinim, onaj kojeg sam zaokružio, sklapa nekakve koalicije s onima za kojeg nisam, niti bih ikada glasao.
Čemu onda moj glas? Prije izbore kunu se u sve i svašta. Nikad ni pod kojim uvjetima neće zajedno, a čim se glasačka mjesta zatvore, eto ih, svi sa svima. Ustvari vjerujem kako se oni već unaprijed dogovore. Zato što se mene tiče, bio sam posljednji put glasač za parlamentarne i europske izbore. Ostaju eventualno oni lokalni?
Ali ima i "pozitivnih" stvari s ovim izborima. Glasalo je preko šezdeset posto birača. Za neke stranke i političare pozitivno je, što će moći kroz politiku i dalje guliti i krasti nas, što već više od dva desetljeća i čine. Što kao stranke, što kao pojedinci. Jer kako očekivati drugačije rezultate, sa uvijek istim ljudima? „Dobro“ je i to što se u državnoj politici pojavljuju neki novi pametni ljudi. Pa tako prvi čovjek Domovinskog pokreta, zvat ću ga gospodinom Penavom, u jučerašnjem obraćanju javnosti, nije znao razliku između riječi, imputirati i amputirati (ne vjerujete, poslušajte njegov „govor"). Eto konačno, da će nas voditi pametni, pravi i razboriti ljudi. Koji drže do svojih principa i obećanja.
No, na tim izborima ipak sam najveći dobitnik ja osobno. Naime, prije izbornog dana, okladio sam se s tri prijatelja, koliko će mandata osvojiti IDS. Jedini sam pogodio da će to biti dva mandata. Tako da sam, sve u opkladu uložene eure, stavio u moj džep.
Znam i odgovor, zašto su osvojili samo dva mandata, ali o tome u sljedećoj, puno ozbiljnoj ćakuli.
(Adriano Šćulac) 24.04.2024/09:40