Sve smo napravili da radi na struju- a struje neće biti

Ako se već trebaju ostvariti zloguke slutnje o prestanku rada termoelektrane u Plominu, zabrinutost zbog izostanka prihoda u općinskom proračunu Kršana s razlogom raste. Izostane li energija kao pogonsko gorivo, onda se svaka priča o daljnjem razvoju  jednostavno zaustavlja.

Pitanje je sada, za koju vrstu energije naći dovoljno razloga, da je najbolja energija koja nam je dostupna, moguća i  isplativa. A, s obzirom na posljednju bojkotirajuću sjednicu općinskog vijeća  i neke lagane kontakte s ljudima iz sredine, vezano uz taj događaj koji se, koliko čujemo, niti jednom ranije nije dogodio, (a događalo se svašta), različita su razmišljanja ljudi.

Krenete li od svog doma, apsolutno vam je jasno, da sve radi na struju. I jasno vam je kakav je trend po pitanju korištenja električne energije. I naravno kad netko priča, eto sad više postrojenje elektrane neće proizvoditi struju, jer više neće ni raditi, naravno da se ljudi hvataju za glavu i kažu  a šta???, pa mi smo sve napravili da nam radi na struju. I sad vi odjedanput kažete, to sad više ne važi.

Pa naravno, da to izaziva zabrinutost, a znamo i da je to vrsta politike koja se danas provodi, prije svega po Europi gdje se ljude sluđuje na ovaj ili onaj način. Da se proizvede stanje straha. Jer je strah potreban vladarima, koji to žele ostati za sva vremena.

Ali, uslijed neodržane posljednje sjednice, pripisuje se najviše zamjerki, općinskom vijeću u Kršanu, upravo na neodržavanje redovnih sjednica.

„Održane sjednice vijeća mogu se nabrojiti na prste ruku, tako da se o nikakvoj ozbiljnijoj temi nije ni moglo razgovarati,  jer se jednostavno nije održavalo sjednice“, čuli smo primjedbe.

Pa kad smo već došli tu gdje jesmo, i kad je očigledno da se jako gura energija sunca i vjetra, razmislimo što nam je činiti.

Ne bi valjalo primijeniti ništa po uzoru na američke ni engleske primjere. Sa „napumpanim“ 18 mjesečnim kišama uništilo se prekobrojne hektare poljoprivrednog zemljišta na sjeveru Engleske. Gdje nikakva sjetva ni žetva nije uspjela.  A najmanje korištena moderna i digitalna  poljoprivredna mehanizacija. Ništa nije moglo pomoći poljoprivredi koja je plivala pod vodom, po izračunu da je u tih 18 mjeseci palo kiše, za nekoliko godina unaprijed.

A tamo na kontinentu sjedinjenih država, jednako je neprijateljska politika, a koja drži pipke  nad Europom, obezvrijedila smisao bilo kakvog, poljoprivrednog rada. Ogromnim subvencijama koje država odobrava poljoprivrednicima za najbolja poljoprivredna zemljišta, daje nekoliko puta veće subvencije, nego što bi dao poljoprivredni urod u najboljim uvjetima. I poljoprivrednike svjesno baca u očaj, da prihvaćaju te subvencije dok njihovo kultivirano poljoprivredno zemljište nestaje pred njihovim očima, pod solarnim pločama, i pretvara se u otpad užasne vrste. Da ljudi plaču što im se to događa.

I kada to znamo, onda su pozvani svi, a govorimo o Općini Kršan, (iako je priča primjenjiva i na druge) da vide, ako nema drugog izlaza, a izlaz uvijek postoji! Da će i ovdje biti ponuđene subvencije za vjetroelektrane i za solarne panele, to nikako ne smije biti na zdravom poljoprivrednom zemljištu. I nikako ne  smije biti na šumskim zelenim površinama, kao na drugom primjeru iz Engleske, u kojoj se iskrčilo na milijune hektara šuma, da bi se postavljale vjetroelektrane.

Takvim, nebuloznim nakanama koje dolaze iz izvitoperenog središta europske birokratske moći, u svakom pokušaju treba reći NE! Odbiti ih odmah i u startu.  I zato je dobro da se lokalno zna, koji je interes,  zatim da postoji dugoročni plan, a to bi trebala biti već strategija svima dobro znana. Jer samo oni koji se sami zauzmu za sebe, preživjet će krizu i ovog „zelenog“ trenda.

Ovakve odluke naprečac, i ponude koje dolaze iz pravca Zagreba, uvijek  dolaze na „Hu-bu“ , bez pripreme, dolaze da uplaše i zastraše ,da ljude zbune, da ih šokiraju i ostave bez riječi. U takvim situacijama  nikome nije lako, pa ni obnašati bilo kakvu funkciju, osim ako osoba nije bez karaktera, koja će u nejasnom i  mutnom grabiti za sebe, i  dijeliti privilegije da osigura kružok podržavatelja, jer nema ni savjesti ni morala. Ni glavobolje za opće dobro.

U ovakvim vremenima treba razumjeti da su sve općinske službe, županijske i državne, zatrpane kojekavim propisima, zapravo birokracijom. Ali i birokracija je cilj ove nesuvisle politike koja je svoje papke protegnula na Europu, a Zagreb je samo kurir.

I kad ljudi s pravom pitaju koliko je zaposlenih u Općini i što svi oni znače, vjerujmo da ti ljudi imaju posla, puno više nego im stane u osam sati radnog dana. Barem sa pravne strane gledanja na stvari. Zaposlenici imaju rokove, aplikacije,  evidencije i statistike, dokumente. Ono što narod kaže, pune ruke papira koje moraju negdje smjestiti jer sudjeluju u tim procesima.

I zato je bilo na izborima rješenje, birajte, mijenjat ćemo zakone, i za šest mjeseci imat ćemo čistu pravnu situaciju. Očistit ćemo se od prekobrojnih rokova, agencija, predsjednika sudova.

Uvijek  su nam, u slici života koji  živimo, izbori velika mogućnost. Daleko veća od revolucije koju bi potaknuli revoltirani građani, da izađu na ulice i naprave opći nered. Ali, ne treba nama nereda , a revolucije su veliki neredi, treba nam svijest da vidimo i da razumijemo što nam se događa.

I, vratimo se na početak. Energija je u pitanju. Veoma opravdano.

Apsolutno sami napravimo plan, što vidimo dalje. Locirajmo pozicije gdje je moguće uz najmanju štetu u prirodi, na području Općine,  postaviti nešto od energetskih postrojenja, pa ispostaviti račun za rentu na temelju korištenja prostora.

I ako nije termoelektrana, odredimo rentu pet puta veću. I uvjetovati da mora biti veća. A ne slijepo klimati direktivama iz Europe. Jer lokalna zajednica je ta koja zahtijeva, i podsjetimo,  država su samo službenici u službi naroda. Dovedimo ih na teren, ako treba ali dovedimo i učinimo to.

Ali, ako razgovor, obostrana komunikacija, ne postoji u državi,  ne vodi ničemu dobrome. Isto i razgovor otvoreni, dvostrana komunikacija ako ne postoji na lokalnoj razini , također nikoga neće odvesti u neko dobro. Razgovorom se definiraju problemi, a to je apsolutno sve. Jer primjedbe, kritike i sugestije, će ponuditi rješenja na problem.  Diskusija će razmotriti ponuđena rješenja i uvjereni smo da više glava više zna i umjesto strepnje i straha , spremno se suočiti sa, samo još jednim u nizu iskušenja.

Katarina Šoštarić Perković