Grad je i ove sezone tzv. kulturnog ljeta, pokazao krizu identiteta. Na velika zvona najavljivani Dani festivala umjetnosti i tolerancije, glasovita imena „LAbina“, pokazala je svoj totalni fijasko. Treći puta za redom. Od kojih je prve godine još koliko toliko zaintrigirala malobrojnu publiku. Sve to izostalo je 2023.-e i 2024.-e.
A kako do dana današnjeg nije razjašnjeno zašto udruga koja to radi i vodi, već drugu godinu nema ni predsjednika, što znači da postoji kao udruga samo u nekoj evidenciji, da crpi novac, ali ne i da radi po pitanju aktivnosti koje bi činile njen smisao postojanja.
To izgleda nikoga ne brine, iako se iz gradskog proračuna svake godine izdvoji popriličan novac poreznih obveznika, da se isplate svi honorari, dnevnice i sve ostalo što se podvede pod trodnevni program trajanja, tog festivala u Labinu.
Javnosti još nije obznanjeno, za koliko je, sve to ove godine olakšalo gradsku blagajnu. Iz nekog razloga slabe ili nikakve komunikacije sa svojim građanima, festival umjetnosti i tolerancije nije dobro primljen. Razloge ne znamo jer se o njima nikada nije ni razgovaralo. Ali netko ih zna. I dužan ih je otkriti.
Ali ono što znamo je da Grad sigurno ima umjetničkog potencijala, u ljudima koji mogu i znaju djelovati i u tom pravcu. Evo primjerice, da li se tko zapitao što radi i gdje je? nagrađivani, Diego Zulijani. I da li bi i kakav mogao dati doprinos, u takvoj javnoj stvari. A sigurno ima i drugih, još neotkrivenih?
Navedimo I Umjetničku školu zbog sustavnog i kontinuiranog rada. Iako takve škole postoje i u drugim sredinama, i lokalne politike ih podržavaju. No neke od tih glazbenih institucija više vode brigu o svojim ličnim interesima nego o naraštajimamladih koje bi trebali uvesti u jedinstveni svijet glazbe.
U Labinu je upravo suprotno, Umjetnička škola daje sve od sebe za stvaranje dobre glazbe, pa potvrde i priznanja o tome donosi sa raznih strana, često i veoma udaljenih od svog matičnog grada.
Uvažena gđa Melita radi vrhunske stvari sa Umjetničkom školom, i na gradskim se ulicama moglo čitavog ljeta njegovati vrhunske glazbene izvedbe, kao posebni privilegij kroz spontani doživljaj. Tijekom ljeta, kad se pomiješaju turisti i domaći, mogli bi zastati jedni i drugi i odslušati muziciranje budućih virtuoza, od kojih svatko od njih zauzima samo svoj ćošak ili kvadratni metar asfalta. I pri tom stvara zvuke vrhunske glazbe svjetskih klasika ili evergreen hitova. Kao melem za uši prolaznika.
Ali što kad takvih ulica, u gradu jednostavno, neeemaaaaaa!
A kako je krenulo sa raspačavanjem gradskih lokacija, bez reda i plana, neće ih ni biti. Ukoliko se ne pojavi neka drugačija senzibilnost za svoj grad. I zaokrene smjer, ka duhovnom i smislom bogatijem životu, umjesto u obične trgovačke košare.
(K.Š.P.) 22.08.2024/09:41