Katarina Šoštarić Perković:`Kad se stvarnost ispusti iz vida , ostaju samo prazne riječi`

Stvarno nije dobro da novac imaju ljudi koji nemaju ništa osim novca. U ovaj pomahnitali svijet samo dolijevaju ulje na vatru uslijed gubitka vlastite orijentacije, bez odgovora na vrlo jednostavno pitanje. Gdje su i što rade?

A gdje su oni to zapeli , oni koji su sebe već vidjeli kao jedine i neugrožene gospodare svijeta. Niti ne pomišljajući da bi moglo biti ikako drugačije. Tko drugi, osim Oni.

I opijeni do mjere neuračunljivosti u svoj, beskonačnog trajanja, izokrenuti „jar na zemlji“ , počeli su se gubiti.

Nakon što su zadnjih tridesetak godina intenzivirali svoju ideološku djelatnost, do mjere da ih je ljudima diljem planete zemlje, reklo bi se „pun nos“. Velike se stvari za njih sada dovode u pitanje, kroz tzv. „woke“ ludilo, kao izvrnutu sliku ljudskog života, koja je moglo bi se reći, najjače okrenula narod protiv njih samih. A ima i drugih stvari, poput toplotne korupcije, zelene ideologije i da ne nabrajamo.

Svjesni ili ne, da su ugrozili  sami sebe, po rezultatima nedavnih izbora,  sjedinjeni kao da su glasali na referendumu, umjesto birali predsjednika. Da li iz straha ili obmane javnosti? Valjda će se nekada saznati.

Uglavnom izvode se obilate pripreme za nerede koje ciljaju izvesti za 6.-i siječanj iduće godine, a puno je i drugih elemenata i poteza, kojima se smjera preokrenuti tok stvari. Ne znači da će i uspjeti, ali ukazuje na izazivanje, samo još većeg kaosa u koji bi se uvelo i povuklo ostali svijet, a sve kako bi se po već viđenom receptu „ ratnog stanja“,  izbjegla mirna primopredaja,  vlasti. 

Upalilo je u Europi zbog ratnih uvjeta i produljilo tako očigledno nepoštivanje prava. Zašto ne bi i u matičnoj prekooceanskoj kuhinji. Iz koje su izašli svi veliki recepti o ratu, kao stanju mira, i o ostalim odrednicama iz kodeksa ratne demokracije ili novog (ne)normalnog.

Možda su prekooceanske riječi o mirnoj primopredaji predsjedničke vlasti u siječnju, samo puka tlapnja, iza koje se krije puno ratoborniji scenarij.  A narod čezne za mirom.

Ne zaboravimo da je namjera, ne stvari definirati za stolom ni okončati ratove, već ih proširiti na što veći broj destinacija, i četvornih kilometara, jer ovo je rat za nove interesne sfere – u procesu stvaranja novog poretka u svijetu.

A budući po tom pitanju sjedinjeni nemaju što smisleno ponuditi, jer su njihove teorije na kojima su žustro radili i upregnuli sve svoje snage „pale u vodu“ i doslovce potopljene. Od gender-izma, cjepivizma, sexsizma  na dalje.

Industrije nemaju, nakon što su ju transportirali na Istok,  i mislili ostati vječni gospodari „prstenova“ pa i da hoće i da su svi suglasni u tome, ne mogu industriju tek tako stvoriti, za desetljeće ili dva. Ni u civilnoj, a tek im treba u vojnoj.

I dok su oni savladavali davosovske lekcije o porobljavanju svijeta, i štancanju europskih političkih apartčika, nad kojima Europa sada može samo plakati. Svijet se u međuvremenu razvio, industrijski, tehnološki, poljoprivredno, vojno, pa i drugačije naoružao. Za svaki slučaj „Zlu ne trebalo“.

Katarina Šoštarić Perković

27.11.2024./08:16:37