Događaji se nižu strelovitom brzinom, uz previše rasporedom ispisanog kalendara, u ovim prosinačkim danima, koji naviještaju skori dolazak Božića i rođenje Isusa, a sa druge strane i kraj godine, privatno i poslovno.
Nešto je u meni dalo naslutiti, da i u takvoj gužvi upravo pročitanu knjigu, preporučim dalje. Iako mogu reći da mi je gotovo izokrenula utrobu, svojim sadržajem, i umjesto da me uspava nakon dinamičnog dana, baš suprotno, ostavljala me je u razmišljanju, što i koliko znam(o) o svijetu u kojem živim(o)?
Namjeravala sam ju podijeliti na FB, jer još uvijek imam tamo negdje profil iz 2009.-e, ali mu zadnjih godina ne poklanjam ni puno ni malo vremena. Međutim za ovaj naslov, GODINA PIJETLA se zove, procijenila sam da bi u mnogome mogla pomoći, da se više okrenemo sami sebi.
Umjesto što izgaramo za kolonijalne interese drugih ili što naoružavamo tuđe ratove, na štetu samih sebe. Da se za promjenu, malo više zamislimo nad sobom. Što radimo i kuda smjeramo?
Knjiga mi je otvorila uvid koliko duboko guramo od sebe, svoje probleme, a izgaramo kako bi se podmetnuli, pomoći u rješavanju tuđih. Čije uzroke ne poznajemo. A kako svaki problem ima svoj uzrok, svoj svoga (uzroka) najbolje pozna i može rješavati.
Ništa od željenoga u vezi sa knjigom nisam poduzela zbog zauzetog rasporeda, i tu i tamo. Čekajući da nastupi mirniji trenutak.
I nažalost, nastupio je. Tragično! Ovog petka, 20. prosinca, 2024. u 9, sati i 55 minuta, i prije nego je slika te naslovnice ugledala svjetlo dana, na FB profilu, kao topla preporuka za pročitati. Od radnika i seljaka, iako oni te stvari razumiju bolje, do učitelja i profesora, policajca i doktora, socijalnog radnika i odvjetnika, sudca i političara najviše razine. Do svih onih koji nisu ni svjesni koju težinu nose odluke koje su oni amenovali.
Na djelu su zapadne vrijednosti, koje će nas doći glave, prihvaćanjem tuđega razjedamo samu srž našega tradicionalnog kultiviteta. Nas koji si ovih dana čestitamo Božić, i želimo da bude blagoslovljen i čestit. Iako na jednom stranom jeziku čestitka, kao Merry Cristmas, još uvijek nije X mas, kako se to želi proturiti, a prethodnih godina, bilo je čak puno izraženije guranje tog x-masa, umjesto Mery Christmas, kroz komercijalni konzumerizam.
Na sreću još uvijek dovoljnog broja tvrdih glava u zemlji rvackoj, ta „moda“ baš se i nije primila, kao sjeme a niti kao zapadna vrijednost, u koju se neki veoma zaklinju.
Ova tragedija u Zagrebu obavila je zemlju u crni mrak i šutnju. Iskrena sućut obiteljima unesrećenih! Utihnula je već u petak navečer svaki doživljaj došašća. A zaprepaštenje učinjenim, bol suosjećanja i nevjerica , prekrila je mnoga lica koja smo te večeri izravno doživjeli.
A knjiga, je meni pokrenula gotovo nagovještaj neke slutnje i nemir vlastite utrobe, da ju preporučim za čitanje. Jer to nije roman, to je dokument kojega je život ispisao. I upravo taj život, danas je i nas zaustavio i naglo nam promijenio tok misli.
Katarina Šoštarić Perković
21.12.2024./08:25:44