OSOBNO Adriano Šćulac: Na ovom svijetu, raj ne postoji

Bojkoti trgovačkih lanaca idu dalje. I to je meni super. Eto upravo nam se jutros javlja kako je na stotine tisuća građana, anketom izabralo da se cijeli tjedan bojkotira jedan od tih lanaca. Izabrali su da to od sutra bude Konzum. Drago mi je da se donijela takva odluka, jer sam o takvoj ideji pisao još 21-og prošlog mjeseca, što možete pročitati OVDJE.

Osim bojkota trgovačkih lanaca, po meni bi trebalo bojkotirati i sve ostale uslužne djelatnosti.

Samo prije par dana vratio sam se iz Skandinavije. Točnije Švedske, gdje sam u posjetu boravio nekih desetak dana.

Istina nije to više, ona Švedska u kojoj sam živio,od osamdesete pa do kasnih devedesetih godina. Sresti u njoj Šveđanina, ravno je dobitku na lotu. Mislim da trenutno u toj sjevernoj državi boravi više od polovice Somalijaca i ostalih stranaca. Svakodnevno se događaju bombaški napadi, a samo dan nakon mog puta natrag u Hrvatsku, dogodio se stravičan zločin u jednoj školi za odrasle, koju pohađaju uglavnom stranci, kad je čovjek, Šveđanin, bez uma, osjećaja, pomahnitale pameti poubijao jedanaestero ljudi. Za vrijeme mog boravka u toj zemlji, u samo je tri dana izvršeno pet bombaških napada, u kojima je ubijeno četvero ljudi.

To čine većinom narko i kriminalni karteli, skupine sačinjene od ljudi većinom s bliskog istoka. Šveđani i ostali građani te zemlje, koji nisu kriminalci teško ili nikako ne napuštaju svoje domove nakon što se smrkne. U stambene zgrade ne možete ulaziti ako vam nije poznat, kod ulaznih vrata. Parlafoni ne postoje. Daleko od toga da su za kriminal krivi stranci, ali je istina da je ta zemlja primala strance bez ikakvog reda i pravila. Prihvaćali bi svakoga bez ikakve provjere, te je tim putem zasigurno stiglo i mnogo ljudi koji su se i u svojim zemljama, zahvaćenim ratovima, bavili kriminalom.

I to bi bilo negativno što se nažalost dogodilo u toj nekada vodećoj državi i ekonomiji svijeta. No, zato je po trgovinama sve više od duplo jeftinije nego kod nas. A da ne kažem, kako recimo učitelj nižih razreda osnovne škole, zarađuje 40 tisuća kruna što je više od tri i pol tisuće eura. Najniža puna mirovina je tisuću i šesto eura, a ako ste stariji od 60 godina plaćate ručak u posebnim restoranima, 66 kruna ili 5,82 eura. Da samo nadodam kako vas boravak do kraja života u ustanovama koje oni nazivaju „vårdhem“ što bi sličilo našim stacionarima, gdje imate danonoćno svu moguću medicinsku njegu, i hranu, i to plaćate tek nekih petsto eura.

No, prestajem pisati o Švedskoj. Na pisanje me naveo bojkot cijena u nas, gdje je sve preskupo, ili točnije najskuplje u Euro zoni. Zato zdušno podržavanim bojkote, jer ako se mi sami, narod, neće pobrinuti za boljitak, oni koji nas vode zasigurno neće. Zar ne gledamo to svakoga dana? Kad su vodeći na bilo kojoj razini, učinili bilo što za opće dobro? Podigli su sebi primanja u samo par mjeseci za više od dvije tisuća eura. Tako danas svaki i najmanji takozvani političar, ima primanja koja premašuju tri tisuće eura. Naravno da je zato „zaslužna“ stranka na vlasti, kako bi kupila oporbu. Na što se "oporbenjaci" nisu baš nešto bunili. Vodećoj državnoj stranci to je i uspjelo, jer ta i takozvana oporba, osim što "laje na mjesec", za narod također ništa ne čini. Ili točnije, čini itekako, ali za njihova vlastita „dupeta“ i novčanike.

Za kraj, samo jedan primjer, trenerku istog proizvođača iste marke u švedskom Lidlu platit ćete sedam eura, a istu takvu u labinskom Lidlu 25 eura. Pametnome dosta.

Bojkotirajte, za vaše i dobro svih nas. Naravno da ni Švedska nije raj na zemlji, jer on ne postoji. Ali to je i stoga što na visoku i svjetsku politiku ne možemo djelovati. Na cijene, našim bojkotima, itekako možemo. Samo trebamo i moramo biti uporni.

(Adriano Šćulac) 06.02.2025/09:50