OSOBNO – Adriano Šćulac: Dobre dušice i o rudarima brinu

Prošle su komemoracije povodom obilježavanja 104-te obljetnice dana Labinske republike i Dana rudara. Dijete sam rudara. Mojih pet sestara i mene, othranio je rudar, s rudarskom plaćom. Osim nas djece, tu je bio on i mama, čija su usta također trebala hranu i piće. Jednom, samo jednom, kao izletnik spustio sam se u labinsku rudarsku jamu. Doživio užasnu nelagodu, strah i paniku, za samo sat vremena koliko smo kao izletnici tamo proveli. Tek mi je tad postalo jasno, što su ti naši rudari radili. Koje opasnosti prolazili, tamo nekoliko stotina metara, pod zemljom. Kažu neki da je to bio kruh sa sedam kora, meni je to bio kruh sa stotinu kora. Svim tim ljudima naklon do poda, i u potpunosti se slažem kada na njihovim obilježjima piše „Da se svojni ne zobi“ (Da se nikada ne zaboravi).

Dani komemoracija njima namijenjenim, bili su dostojanstveno i s ljubavlju obilježeni.

Prvo komemoracija poginulima u Raši. Isti taj dan, ali navečer, velika komemoracija i skup u centru Labina, kod Spomenika rudaru borcu. Vrh svega na tom mjestu bilo je čitanje 718 imena i prezimena ljudi koji su svoje živote okončali kopajući ugljen.

Čak su i govori političara bili umjereni i u skladu s komemoracijom. Prikladne govore održali su labinski gradonačelnik Valter Glavičić, saborski zastupnik Dalibor Paus, ujedno i načelnik Općine Barban. Znano nam je kako je mnogo ljudi s barbanskog područja radilo u rudniku. Prigodan govor održala je i izaslanica predsjednika republike Zorana Milanovića, Jadranka Žarković. I to bi bilo sasvim u redu, da po meni skroz neprikladan dugi govor, nije održao i izaslanik predsjednika Vlade RH, Andreja Plenkovića, Ivan Bubić. 

Po meni je njegov predugi govor bio sličniji političkom skupu, nego rudarskoj komemoraciji. Jer pitam se koje to „važnosti“ na jednom takvom skupu, imaju priče o uspješnosti Vlade, BDP-u, probijanjem tunela, izgradnjom mostova, kvalitetnom radu Vlade. itd. itd.

No, Ivana Bubića, znam kao dobrog čovjeka, te mislim kako je samo morao pročitati, pamfletić njegove stranke, te vjerujem kako je i njemu samome bilo neugodno.

Drugi po meni jako čudan događaj, dogodio se na sam Dan rudara 02. Ožujka na Krvovoj placi na Vinežu. Prije tog mjesta položeni su vijenci na labinskom gradskom groblju, i tu je ona meni bila neviđena. No, na Vinežu se ukazala i saborska zastupnica stranke Možemo, Dušica Radojčić, a s njom i kandidat te stranke za istarskog župana Slaven Boljun. Naravno da je to njeno i njegovo pravo. Ali mi je, nekako sumnjivo i jako čudno, da se ta dobra dušica, pojavila i odala počast našim rudarima, baš u danima kada se slažu liste i stranke za lokalne izbore, znajući kako s nekima slaže izbornu listu za izlazak na izbore u Labinu.

Moguće da sam u krivu, ali barem osobno imam pravo sumnjati, što je baš 02. Ožujka 2025. započela pokazivati ljubav i pijetet, prema našim kovarima, kopačima crnog zlata. Ipak ona spada više u zeleni okoliš, i njegovu zaštitu. A rudari i ugljen su crni.

Za kraj, drago mi je što se ljudi s dobrim dušicama, bolje ikad nego nikad, sjete naših crnih junaka.

Rudarski Vam SRETNO!

(Adriano Šćulac) 03.03.2025/10:06