Alen Hasikić: `Nemamo ujednačen kriterij na razini države`

Vladanje učenika jedno je od najosjetljivijih pitanja u školama. Dok jedni polaze od pretpostavke da svaki učenik zaslužuje uzorno vladanje dok se ne dokaže suprotno, drugi smatraju da se ono mora ‘zaslužiti’ pa svi učenici kreću od dobrog vladanja. No, roditelji dobro vladanje često video kao nešto negativno. Što je pravednije i treba li se nešto promijeniti po pitanju ocjenjivanja vladanja učenika, kao i trebaju li se trenutačne kategorije – uzorno, dobro i loše promijeniti, objašnjava pedagog Alen Hasikić.

Iako su svi svjesni da, kada je nešto ‘dobro’, da je to pozitivno, ali u školskom kontekstu ta je riječ poprimila negativnu etiketu. I to najviše kod roditelja, ali i nekih učenika, kada im kod vladanja umjesto uzorno piše – dobro. Koja je uopće razlika između uzornog i dobrog vladanja, koji se kriteriji gledaju za njih i zašto je ocjena iz vladanja uopće bitna, objasnio nam je pedagog Alen Hasikić.

– Roditeljske reakcije na zaključne ocjene vladanja učenika mogu se tumačiti i općom društvenom slikom. Živimo u svijetu gdje sve ispod savršenog predstavlja neuspjeh. Katkad se pitam, gdje su nestala prosječna djeca/prosječni ljudi? Sve počinje biti krajnost. Pa ćete čuti: ‘zašto je moje dijete dobro, a onaj XY uzoran?’ Uz to, pripisuju tome i negativne posljedice poput toga da će to dijete obilježiti ili kao osobni napad tj. kritiku odgoja. Nekada je teško objasniti roditeljima da naše uloge prilagođavamo našem okruženju. Nismo isti na poslu i kod kuće, tako ni učenici nemaju isto ponašanje kod kuće u obitelji ili školskom okruženju, navodi Hasikić.

Inače, pedagog Hasikić cijeli svoj radni vijek radi u odgoju i obrazovanju, od predškolske ustanove do fakulteta. Posljednjih godina radi u Osnovnoj školi Joakima Rakovca u Sv. Lovreču kao pedagog u zvanju mentora. Napisao je nekoliko stručnih i znanstvenih radova, a uskoro će i doktorirati i to iz područja komparativne pedagogije. Više puta je nagrađivan od Ministarstva obrazovanja kao jedan od najuspješnijih odgojno-obrazovnih djelatnika, a s njime smo razgovarali krajem 2024. oko osnivanja udruge koja bi okupljala diplomirane pedagoge i koji bi ondje mogli potražiti pomoć i podršku, ali i edukaciju.

‘Točka pod nazivom ‘vladanje’ promijenila je dinamiku sjednice i poprimila oblik sličan najvatrenijim danima u Saboru’

S njime smo također pričali i o neujednačenosti kriterija škola na nacionalnoj razini kada je u pitanju vladanje učenika. Upravo zbog toga neke škole, čak i neki razrednici unutar same škole, imaju drugačije polazište – neki polaze od pretpostavke da svaki učenik zaslužuje uzorno vladanje dok se ne dokaže suprotno, dok drugi smatraju da se ono mora ‘zaslužiti’ pa njihovi učenici kreću od dobrog vladanja.

– Baš sam nedavno pričao s kolegicom iz razredne nastave i izmijenili smo naša iskustva jer smo oboje radili u više škola. Ono što se može zaključiti iz situacije na terenu jest da je svaki član Učiteljskog/Nastavničkog vijeća barem jednom prisustvovao sjednici na kojoj je točka dnevnog reda pod nazivom ‘vladanje’, promijenila cijelu dinamiku sjednice te ubrzo poprimila oblik sličan najvatrenijim danima u našem Saboru. Do toga dolazi jer nemamo ujednačen kriterij na razini države/županije, pa ni same škole, pa imate npr. situaciju da 5A razredni odjel mahom ima dobro vladanje, a 5B svi imaju uzorno. Zagrebemo li ispod površine vidimo da su i u jednom i drugom razredu bila otprilike podjednaka ponašanja. Ipak, neki su učenici ostali uzorni i pored ponašanja koje je sve samo nije uzorno, ispričao je Hasikić.

‘Ne postoji zakonski propis koji nalaže da škola treba izraditi kriterije za zaključivanje vladanja te se istih pridržavati’

A što uopće spada pod uzorno, što pod dobro, a što pod loše vladanje? Kako to nije definirano niti jednim zakonom niti pravilnikom, postoji dokument kojim su se pokušali ujednačiti kriteriji na razini škola. Tak dokument se, kako nam je rekao Hasikić, zove Kriteriji za ocjenjivanje vladanja ili Elementi i mjerila za ocjenjivanje vladanja.

– Dokument ima većina škola i najčešće je objavljen na mrežnim stranicama. Tu se učenikovo vladanje promatra kroz: odnos učenika prema učenju i radu, odnos prema drugim učenicima, odnos prema učiteljima i drugim djelatnicima škole, odnos prema vlastitoj i tuđoj imovini, društvenom i prirodnom okružju, te poštivanje pravila Kućnog reda škole. I svaki taj odnos je nadalje klasificiran kroz kategoriju uzorno, dobro i loše. Navest ću jedan primjer – odnos prema učitelja i drugim djelatnicima škole. Uzorno podrazumijeva da se učenik ponaša kulturno prema svima, dobro označava da se ponekad ponaša kulturno, dok se pod loše podrazumijeva da se ponaša nekulturno, objasnio je pedagog.

Smatra kako je kod modela u kojemu je početna pozicija učenikova vladanja ‘dobro’ u interesu da učenik ‘zaradi’ uzorno ponašanje, dok se kod modela gdje svi učenici imaju uzorno vladanje daje veće povjerenje učeniku.

– Između te dvije opcije, najbolja opcija jesu jasni, razumljivi i prihvatljivi kriteriji s kojima su upoznati svi, učitelji, učenici i roditelji. Upoznamo li s tim kriterijima učenike i roditelje na samom početku nastave, svi onda znamo na čemu smo. Razgovarao sam i s učenicima o vladanju. U osnovnoj školi njima je to previše apstraktno i ne gledaju na to kao na nešto što ima dugotrajni učinak. Zaključivanje vladanja je pored ocjena postao još jedan kamen na koji se zaplićemo, nekada i u najboljoj namjeri. Kod zaključivanja vladanja ipak treba imati na umu da je svaka osoba individua, da nije lako svakoga ‘ukalupiti’ u određenu kategoriju, ali ljudi tako funkcioniraju, volimo sve staviti u određenu ladicu. Također treba uzeti u obzir da ne postoji zakonski propis koji nalaže da škola treba izraditi kriterije za zaključivanje vladanja te se istih pridržavati, istaknuo je pedagog.

‘Ocjena vladanja ne bi smjela biti kazna, nego pedagoški alat koji potiče učenike na razvoj i usvajanje pozitivnih obrazaca ponašanja’

Ocjena iz vladanja, koja je opisna (uzorno, dobro i loše), utječe na upise u učeničke domove i kod upisa u obrazovanje za policajca, stoga je jasno da roditelji za svoju djecu žele ‘ono najbolje’. No, pedagog Hasikić kaže kako to nije, ili barem ne bi trebao biti, smisao ocjenjivanja vladanja učenika.

– Ocjena vladanja ne bi smjela biti kazna, nego pedagoški alat koji potiče učenike na razvoj i usvajanje pozitivnih obrazaca ponašanja. Da bi to doista imalo smisla, važno je razviti jasne i ujednačene kriterije na nacionalnoj razini, ali i stalno komunicirati s roditeljima i učenicima. Samo tako vladanje može postati poticaj, a ne stigma. Isto vrijedi i za pohvale i nagrade koje moraju biti zaslužene i pravodobne. U suprotnom mogu izgubiti svoju vrijednost ili čak djelovati negativno, kako na učenika koji ju je dobio, tako i na njegove vršnjake. Kada su pohvale autentične, učenici ih doživljavaju kao priznanje vlastitog truda i motivaciju za daljnji napredak, istaknuo je Hasikić.

Na pitanje trebaju li se trenutne kategorije, uzorno, dobro i loše ponašanje, možda promijeniti, pedagog Hasikić odgovara – itekako. Smatra kako se trenutačni način pokazao nedostatnim jer, tvrdi, ‘ne daje dovoljno jasnu sliku o samom ponašanju učenika’.

– I učitelju i učeniku i roditelju treba biti na umu koji je cilj zaključivanja vladanja. Cilj je praćenje učenika, kroz alat koji treba imati motivacijsku ulogu. Kada bi ocjenjivanje vladanja podrazumijevalo opis učenikova ponašanja, tada bi svima bilo jasnije kakvo je to ponašanje. Trebalo li to ponašanje i dalje poticati ili ga treba promijeniti. U praksi se sve više naglašava potreba i za opisnim ocjenjivanjem vladanja, jer ono daje konkretnu povratnu informaciju jasno se vidi što je kod učenika pozitivno i što treba zadržati, a isto tako i na čemu treba raditi. To je u skladu s preporukama suvremenih pedagoških pristupa koji naglašavaju formativno vrednovanje. Primjeri iz međunarodne prakse također pokazuju da opisno vrednovanje ili detaljnije ljestvice ponašanja doprinose većoj motiviranosti i osjećaju pravednosti među učenicima i roditeljima, poručio je pedagog Hasikić.

Dodao je i, iako se o tome vodi najviše rasprava, nije važno gleda li se početno vladanje od dobrog ili lošeg, već je važnija transparentnost kriterija. Jer, ako se jasno objasni značenje svake kategorije, ako ih škole dosljedno primjenjuju, onda su oba načina – prihvatljiva.(Izvor:Srednja.hr/Foto:Srednja.hr)20.09.2025./12:24:41