Zahvala čitateljice osoblju Stacionara:`U posljednjim danima nije bio samo pacijent, već čovjek okružen pažnjom i dostojanstvom`

Na portalu Regional Express objavljena je dirljiva poruka čitateljice Aleksandre Vučenović, koja je javno podijelila svoju zahvalnost djelatnicima labinskog Stacionara za brigu i humanost iskazanu u najtežim trenucima njezina života.

Njezine riječi, posvećene medicinskom osoblju koje je skrbilo o njezinu partneru u posljednjim danima, snažno svjedoče o važnosti empatije, dostojanstva i topline u zdravstvenoj skrbi.

Posebno je istaknula zahvalnost doktorici Heleni Vlačić, naglasivši kako je profesionalnost bila prožeta iskrenom ljudskošću i brigom koja nadilazi dužnost. U vremenu gubitka i boli, kako navodi, upravo su pažnja, razumijevanje i suosjećanje zaposlenika Stacionara ostavili neizbrisiv trag.

Izjavu čitateljice prenosimo u cijelosti i u izvornom obliku:

"Želim javno podijeliti svoju duboku i iskrenu zahvalnost ljudima iz stacionara Labin koji su brinuli o mom partneru Bojanu u njegovim posljednjim danima.

Gubitak voljene osobe nešto je na što vas ništa ne može pripremiti. Bol, praznina i tišina koja ostane iza toga ne mogu se opisati riječima. Ali usred te boli, postoji i nešto na čemu ću zauvijek biti zahvalna - činjenica da Bojan u svojim posljednjim danima nije bio samo pacijent, već čovjek okružen pažnjom, toplinom i dostojanstvom.

Od prvog dana osjećala sam da tamo rade ljudi koji svoj posao ne rade samo profesionalno, nego srcem. Svaka riječ, svaki pogled, svaki mali znak pažnje imao je težinu i značenje. U trenucima kada sam ja bila slomljena, preplašena i izgubljena, oni su bili mirni, strpljivi i puni razumijevanja.

Posebno želim istaknuti doktoricu Helenu Vlačić koja je pokazala izuzetnu nesebičnost. Pazila je Bojana kao svog, s brigom koja je nadilazila dužnost. U njezinom pristupu nije bilo rutine — bilo je iskrene ljudskosti. Znala sam da je u sigurnim rukama, a ta sigurnost mi je davala snagu da izdržim ono što je dolazilo.

No, ono što me jednako dirnulo bila je empatija koju su pokazali prema meni. Nisam bila samo “posjetitelj”. Slušali su me, tješili me, strpljivo odgovarali na moja pitanja, razumjeli moje strahove i suze. U trenucima kada nisam znala kako dalje, pružili su mi riječ ohrabrenja, tišinu kada je bila potrebna i osjećaj da nisam sama. Ta ljudskost i suosjećanje ostat će mi zauvijek urezani u srce.

Olakšali ste mu posljednje dane. Dali ste mu mir. Dali ste mu dostojanstvo. A meni ste dali podršku, toplinu i utjehu u najtežem razdoblju mog života.

Ova zahvala nije samo formalnost. Ona dolazi iz srca žene koja je svjedočila koliko dobrota i suosjećanje mogu značiti kada je najpotrebnije.

Jer kada dođu posljednji dani, ne pamtimo aparate ni zidove - pamtimo ljude. A ja ću vas pamtiti po vašoj dobroti.

Hvala vam što postojite. Ono što ste učinili za Bojana i za mene nikada neće biti zaboravljeno."

Aleksandra Vučenović

(5p)03.03.2026./09:47:21