HOO je u Labinu po 8. put dodijelio Nagradu `Milan Neralić` zaslužnicima sporta na lokalnoj razini

Labin - Na svečanosti u Malom kazalištu (Teatrino) u Labinu Hrvatski olimpijski odbor (HOO) po osmi je put dodijelio Nagradu „Milan Neralić“ zaslužnicima sporta na lokalnoj razini.

Sedmeročlani Ocjenjivački sud, na čelu s predsjednicom Barbarom Đinović, odlučio je da su laureati za 2025. godinu četvorica cijenjenih sportskih djelatnika i jedna sportska udruga.

To su: Darko Blažinčić, pokretačka snaga sporta u Velikoj Gorici; Nenad Šeparović, Korčulanin s velikim zaslugama za razvoj sporta na lokalnoj i županijskoj razini; Dubravko Ižaković, dugogodišnji aktivni sudionik kreiranja sportskog sustava u Osječkoj-baranjskoj županiji, ali i na državnoj razini; Anđelko Crnčec, stup međimurskog sporta i jedan od najzaslužnijih ljudi za razvoj kuglanja u Čakovcu i šire, te Karlovačka športska zajednica koja već desetljećima predstavlja temelj organiziranog sporta i sportskih aktivnosti za sve naraštaje u „gradu na četiri rijeke“.

Svim laureatima, kao i predsjedniku Željku Šančiću, u ime nagrađene sportske zajednice, pripale su statue i povelje s likom Milana Neralića, prvog hrvatskog olimpijca i osvajača olimpijskog odličja (bronca u mačevanju na II. OI-ju 1900. u Parizu). Pri tom svečanom činu asistirale su djevojke u lokalnoj narodnoj nošnji te replici odjeće legendarne istarske učiteljice i spisateljice, Labinjanke Giuseppine Martinuzzi, a u glazbenom dijelu nastupio je gitarski oktet Glazbene škole Matka Brajše Rajšana, pod vodstvom mentorice Anise Parganlije.

Svečanost su nazočnošću uveličali: Danica Kramarić, savjetnica ministrice zdravstva, Barbara Đinović, dopredsjednica HOO-a i zlatna olimpijka iz Pariza, Snježana Jurinić, članica Vijeća HOO-a, Hrvoje Balen, direktor Ureda za programe lokalnog sporta HOO-a, Mladen Pavićević, predsjednik Sportske zajednice Istarske županije, Borjan Batagelj, pročelnik za društvene djelatnosti Grada Labina i Patrik Franković, predsjednik Sportske zajednice Grada Labina.

O NAGRADI „MILAN NERALIĆ“

Nagrada HOO-a „Milan Neralić“ utemeljena je u ožujku 2019. godine za izniman doprinos razvoju sporta na lokalnoj razini u području znanstvenog, stručnog i/ili pedagoškog rada, te poticanje tjelesne i zdravstvene kulture djece i mladeži ili sportsko-rekreacijskih aktivnosti stanovnika lokalne sredine. Nagradu predstavlja skulptura koja ima simboličku poveznicu s prvim Hrvatom osvajačem olimpijskog odličja Milanom Neralićem, a njezin sastavni dio je i pisana povelja.

O SKULPTURI MILANA NERALIĆA

HOO je zajedno s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2019. raspisao natječaj za izradu skulpture na kojem je pobijedio student II. godine Akademije - Matija Gajić Puškarić. Skulptura prikazuje čin davanja mača, a blagi naklon sugerira odavanje počasti. Simbol olimpijskog plamena na prsima izraz je Neralićeva žara i ljubavi prema sportu, a njegovim pozicioniranjem pored srca i iznad jastuka s položenim mačem prevladava dojam kako dobitniku ove nagrade Neralić predaje vlastiti žar i ljubav prema sportu. Zanimljiva činjenica je da je prema skulpturi Nagrade „Milan Neralić“ izrađen i kasnije postavljeni Neralićev kip u Slunju, iz 2022. godine.

O MILANU NERALIĆU

Milan Neralić svojim je sportskim i pedagoškim djelovanjem bitno utjecao na razvoj mačevanja u Hrvatskoj. Veliki broj časnika i dočasnika iz Hrvatske u Bečkom Novom Mjestu učio je mačevanje izravno od Neralića ili od njegovih učenika.
Neralić je rođen 26. veljače 1875. u Slunju, gdje je završio osnovnu školu. S mačevanjem se prvi put susreo za vrijeme služenja vojnog roka u Karlovcu, iz kojeg je 1885. poslan u Bečko Novo

Mjesto na Institut za vojne učitelje mačevanja i tjelovježbe, rame uz rame s najperspektivnijim mačevateljima tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. Od 1908. boravio je u Berlinu i sve do 1914. godine radio je kao trener u građanskim i vojnim klubovima.

Na II. modernim Olimpijskim igrama u Parizu 1900. Neralić je nastupio za Austriju, i to u kategoriji sablja, u konkurenciji profesionalnih učitelja. Četiri dobivene, od ukupno sedam borbi, donijele su mu brončanu medalju. Godine 1912. priredio je mačevalačku akademiju u Slunju, na kojoj je nastupio sa suprugom Wilchelminom, što je za to vrijeme bila prava senzacija. Svaki njegov dolazak u Hrvatsku najavljivan je i praćen s osobitom pozornošću. Umro je 17. veljače 1918. u Beču te je pokopan na bečkom središnjem gradskom groblju.

Foto: 5portal