Uvijek privlačno kino na place va Raše

Ljetno kino u Raši više je od svih očekivanja, sinoćnja projekcija  domaćeg filma, Svadba, a koji je otvorio i ovogodišnji Pulski filmski festival, popunila je i posljednju stolicu u ogromnom gledalištu, privremeno postavljenom samo za proteklu noć.  Ujedno i kraj ovogodišnje manifestacije „Na place va Raše“. Sve  okolne stepenice, vaze za cvijeće i ostalo što se našlo u blizini, a da je koliko toliko čvrsto i pouzdano, poslužilo je barem za nasloniti se, nekima, koji unatoč dobroj volji i uranjenom dolasku, nisu uspjeli osigurati  za sebe jedno sjedeće mjesto.

I tako posloženo gledalište, za film koji traje dobra dva sata, udobnost sasvim jednostavnih stolica nije bila na visini, no publika je ostala kao prikovana uz veliko filmsko platno, kojim se odmotavala jedna životna, sasvim uobičajena priča. 

Pisalo se i prepričavalo o tom filmu, na razne načine i sa najrazličitijih kutova gledanja, ali ono što vidite vlastitim očima, na kraju ostavlja najsnažniji dojam. I to je sigurno bio razlog kod većine sinoć prisutnih da se sami uvjere, u filmsku i životnu vjerodostojnost.

Ostale su na ovim prostorima bivših republika i jedinstvene bivše države, pobrkane situacije, među ljudima i  u poslovima, zbog visoke politike, svjetskih moćnika, koji ne biraju načine, kako ljudima učiniti zlo, dok imaju samo svoj (pljačkaški ) cilj pred očima. Tako da je puno unesrećenih i nedužno stradalih, ostavilo svoju bol i patnju, na tlu ove iste zemlje, na kojoj se i dalje živi. A da bi se živjelo, najbolje je čim dalje odgurnuti to što je bilo, i na neki način krenuti naprijed. Ispočetka.

Međutim, šok i nevjerica događa se u glavama svih članova, a različitih su generacija u jednoj obitelji sa hrvatske i jednoj sa srpske strane, nakon vijesti da će uskoro imati svadbu, a da izabranica, odnosno izabranik, nisu od „naših“, već od „njihovih“.

I kroz zatečenu situaciju, film bilježi kako se na jednoj i drugoj strani kod najbližih u obiteljima, oslobađaju prigušena osjećanja, probijaju frustracije i bijes puca po šavovima, jer je i ovoga puta, situacija nametnuta, ali ne od nekih prikrivenih svjetskih moćnika, koji vječito potpaljuju ratove, već od najrođenijih , od njihove najmilije, djece.

Prolazeći kroz erupciju najrazličitijih osjećaja, film na jednoj i drugoj strani bilježi članove obitelji u situacijama, koje idu od prebacivanja krivnje na drugog partnera, na ljutnju i bijes, do tuge i razočaranja, a potom i priznavanja nemoći da se ustraje u sasvim svome naumu  i na prihvaćanje onoga što život nudi.

Možda se očekivalo da publika u dva sata filmske priče uživa u beskrajno puno smijeha, zbog učestalih promjena raspoloženja glavnih aktera.  A njih su mučila pitanja, biti ili ne biti, svoj? Ali ovdje, gotovo da su  svi na filmu igrali glavnu ulogu, pa je i od publike izostalo smijeha, tek povremeno bi blagim odjecima popratili ishod usputnih situacija. 

Jedna naoko bezazlena vijest o ženidbi dvoje mladih, moguće je kod publike potaknula dublja pitanja o smislu i postojanju u okolnostima,  koje su danas puno bolje,  a opet i dalje podložne istim utjecajima istih (svjetskih) moćnika,  s kojima se treba znati nositi, jer prevara na našu štetu im iz očiju blješti. I zato bi  nam  razumijevanje i suradnja unatoč razlikama,  trebali biti uvijek na prvom mjestu. Tu živimo, tu se rađamo i tu stvaramo našu dobrobit. (K.Š.P./Foto:5portal)19.07.2026./15:02:59