Ima dana kada je jednostavno preteško.
Kada si prezasićen.
Kada ti je dosta borbe i razgovora koji nigdje ne vode.
Dana, kada na pitanje: "Šta ti je?", najradije želiš odgovoriti:
Ne pitaj šta mi je.
Svašta mi je...
Život mi je...
I ono sutra mi je...
I ono jučer mi je...
I neki drugi su mi...
I sama sebi sam si...
Sve mi je!
Kako si tada pomoći?
Najčešće ih treba samo izdržati. Nekada traju kratko a nekada duže. Ali uvijek se na kraju neka zraka sunca probije kroz oblake.
Treba ih samo izdržati jer oni su normalna pojava u životu koji je stalna borba. Onda sama sebi kažem:
"Ti bi da živiš a da te ništa ne boli.
Ako te nikada život ne boli, kako ćeš znati kada se desi radost i ljepota?
To ti je kao da želiš naučiti plivati ali se ne želiš smočiti.
Zato, stisni zube i izdrži. Kao prehladu. Kao lošu predstavu koju si dužan odgledati do kraja.
Izdrži. Proći će...Uvijek prođe zar ne?"
(Vesna♥)