Često čujem i čitam kako se djecu s teškoćama zove anđelima. Onaj tko nema dijete s velikim teškoćama, vjerojatno to povezuje s njihovom naivnošću i nedostatkom osude, naročito osude različitosti. Nakon, sad već gotovo 22 godine, živeći kraj djeteta s velikim i brojnim teškoćama, meni je jasniji dublji smisao.
Da se ne zavaravamo. To nije lak život za roditelja koji je preuzeo svu skrb oko svog djeteta. Roditelj se mora odreći gotovo svega kako bi 24 sata bio uz svoje dijete. Često se mora nositi i s vlastitim osjećajem nedostatka snage što zna biti zaista teško, naročito ako je već u godinama. Ali, uz svu težinu koju sa sobom nose dijagnoze, one nose i promjenu percepcije. I to iz korijena. U svemu tome to je ono dobro, ukoliko se težina ne pretvori u gorčinu. I to sam znala viđati, i onda mi bude žao. Naravno, svi smo mi ponekad ogorčeni, pogotovo zbog nerazumijevanja. Ali, ako to postane način života, onda to nije dobro, ni za roditelja, ni za dijete.
Gledajući svoje dijete, ne mogu se oteti dojmu da ona nije tu kraj mene kako bih se ja samo borila s olakšavanjem posljedica dijagnoza, nego da bih i nešto shvatila, jer život me uvjerio da ama baš ništa nije bez dubljeg smisla.
Mia je moja učiteljica života. Život nikom nije lak, a pronaći smisao čak i u težini, ustvari naročito u težini, čini sve smislenijim. Tako mogu iskreno prenijeti ono čemu me do sad naučila. Sad ću biti njen glasnogovornik, pa Mia kaže ovako:
- Ja volim dijeliti trenutke a ne stvari.
- Tako sam rođena i moje je stanje meni moja priroda. Ne znam zašto me većina njih želi promijeniti, kao da takva nisam dobra, samo zato jer ne sličim većini djece s njihovim mogućnostima.
- Ne volim sažaljenje, to mi opet govori da nisam dobra takva kakva jesam.
- Volim ljude koji mi pristupaju otvoreno i punog srca, kao što bi trebali svima pristupati.
- Mogu osjetiti negativnu energiju u ljudima čak i kad se smiješe. Isto tako pozitivnu, čak i kad su zbog nečeg tužni.
- Uopće nemam potrebu za glumom, bilo koje vrste. Ne znam što time itko dobiva osim nerazumijevanja.
- Više me raduje sam čin darivanja od dara. Raduje me radost osobe što mi nešto daruje.
- Možda s vaše perspektive ja ne mogu puno toga s mojim tijelom, ali mogu puno toga što vi ne možete, pogotovo na intuitivnoj i dubljoj razini osjećaja.
- U mojoj glavi ne postoje prepreke koje spominjete. Ja radim ono što mogu i volim, kao i svi drugi, samo na svoj način.
- Prijatelji su oni kojima sam dobra takva kakva jesam.
- Prijatelji se vole tako da ih se prihvaća, a prihvaćanje je čin darivanja. Ni jedan poklon ne može više darivati od prihvaćanja.
- Pročitala sam više knjiga nego većina ljudi u gradu, tako da znam da život nije samo ovo što me okružuje. Knjige su mi povećale mjesto življenja i dubinu pogleda tako da ne razumijem granice.
- Dobro je sve ono što nekog čini sretnim, a zlo sve ono što ga čini nesretnim. Kad osjetim ovo drugo, jasno stavljam do znanja da s tim ne želim imati posla. Volim kad se moje želje poštuju jer mi to daje osjećaj prihvaćanja i ljubavi.
- Lijepa riječ je samo lijepa, ali ako je ne potkrepljuje iskrenost, ja to osjećam i ne znači mi puno.
- Ne dijelim ljude po ničemu osim po tome kakvu vrstu energije od njih primam.
Eto, tako kaže moja Mia. Ima toga još puno, ali htjela sam nekako objasniti da naši anđeli nisu anđeli zbog naivnosti kojom pristupaju svijetu. Oni u sebi kriju mudrost koju smo svi zaboravili živeći ovim, mahom materijalnim životom.
Vesna Ferluga - Antić