Želim vjerovati

Želim vjerovati da tamo negdje netko zna čemu patnja.

Čemu onaj strah od novog dana, od novog buđenja, kad znaš što te čeka.

Želim vjerovati da tamo negdje netko zna odgovor na svako moje pitanje koje počinje sa, zašto. 

Želim vjerovati da se i ljuta psovka nakon koje kreneš, računa.

Pa i kad kažeš istinu koja će zaboljeti nekog do koga ti je stalo ali mu i dati korak, makar u inat tebi.

Želim vjerovati da tamo netko zbraja koliko puta nisi okrenuo glavu pa su ti zbog toga sudili.

Koliko si puta postavljao pitanja jer ti je bilo stalo da shvatiš.

Koliko si puta zamjerio Bogu što te ne čuje i zanijekao njegovo postojanje, pa se mirio s njim, kad si shvatio da kukanje nije zamjena za hrabrost i da nema rasta ako želiš sve na gotovo.

Želim vjerovati da tamo negdje postoji svijet u kojem se srećemo bez fige u džepu,

u kojem su riječi premalo za razgovor pa se priča tako da postaješ jedno.

Gdje te čeka let samo uz pomoć misli.

Postojanje bez tijela koje se tako lako kvari.

Bez vremena koje donosi starost i nemoć.

Želim vjerovati da tamo negdje netko zna, zašto.

I da baš ništa nije besmisleno.

Jer, što mi drugo preostaje?

Vesna Ferluga - Antić