Tjeramo babaroge

Naše je dijete visoko rizično i sa svoje 23 godine. Špežu smo odradili u ponedjeljak. Ništa neuobičajeno nego što radimo svaki mjesec, samo smo malo požurili s tim. U utorak je nismo vodili u inkluziju iako je radila. U srijedu smo Mia i ja odšetale negdje van grada da malo uhvatimo zraka. Tek je u četvrtak nastala panika. Mi smo odšetale istu rutu jer su rekli da će u petak kiša.
Iskreno, nismo se nešto uspaničili. Ali, ipak je Mia rizična skupina i nismo htjeli riskirati u slučaju da se samo pravimo hrabriji nego što jesmo. Možda se nismo uspaničili zbog toga jer smo preživjeli toliko puno neočekivanih komplikacija da nam sva ta panika oko jednog virusa nije izgledala toliko strašno naspram svim onim grand mal napadima, laganih koma, iznenadnih slabosti i velikih teškoća s želucem i krvnom slikom koja su izazivala užasne mučnine dvije pune godine. Preživjeli smo i transfuziju krvi, polagani izlazak kuka, skoliozu koja je učinila da si jedan bubreg nađe drugo mjesto u tijelu da bi mu bilo komotnije. Preživjeli smo i više od toga pa gdje nećemo jedan virus za kojeg neki kažu da je strašan a neki da baš i nije.
Ali, pokušavamo se ponašati odgovorno kao roditelji. Bez obzira što se nešto baš i ne plašimo te Babaroge Korone, stavili smo se u izolaciju. Svijet za nas nikad nije bio sigurno mjesto a ovih čudnih dana je to još i manje. Ionako nas je sa svojim čudnim pravilima, prioritetima i osudama različitosti bilo koje vrste, učinio asocijalnima pa nam to i nije teško palo.
Sad se doma svi grlimo i dajemo si puse više nego inače. Mia, mama, tata, dvije mačke i pas. Povremeno si idemo na živce, ali kad nas huja prođe, vratimo se zagrljajima. Tako tjeramo Babaroge. Do sad je to pomagalo.
Mikrokozmos sigurnosti. Korona nema šanse probiti te zagrljaje i poljupce. Ništa do sad tu nije imalo šansu pa neće ni ova Babaroga.

Vesna Ferluga - Antić