Priča o Flekici

Moja se obitelj sastoji od šest članova. Nas troje, dvije mačke i jedan pas. Mačke su spašene s ulice tako što su one nas izabrale kao udomitelje a kujica je spašena iz azila.
Nikad nisam razumjela ljude koji u životinjama ne vide stvorenja s osjećajima. Sve tri su ženke i nevjerojatno je vidjeti tu naklonost i osjećaj zahvalnosti. Ponekad me toliko dirnu da mi dođu suze na oči. Sve tri imaju svoju osobnost i kad netko tvrdi da su sve mačke ovakve ili onakve, ja znam da ni jedna karakterom ne sliči ni jednoj drugoj, baš kao ni ljudska stvorenja.
Flekica sa slike je najstarija, ima 11 godina. S vremenom smo joj dodali nadimak, „Mrgud“. Svojeglava i kako joj se da. Ako se njoj mazi, očekuje maženje odmah i sad. U stanju je dugo hodati za tobom po kući i mijaukati dok ne dobije porciju maženja. Ako se pak tebi mazi s njom, nema šanse, jer ona nije u takvom raspoloženju. Prije neke dvije godine smo doznali da tri kuće dalje od nas glumi ljubimca još jednoj obitelji i da je oni zovu Mumi, na što se ona odaziva, lukavica jedna. Ako joj se doma ne sviđa što je za jesti, i ako je ljuta na nas, ode glumiti Mumi kod one druge obitelji. Ali, spava uvijek doma, mužu uz noge. Ne bi me čudilo da kraj uvijek pune zdjelice doma nema još koje ime jer je užasno izbirljiva. Uvijek su tri zdjelice ispred nje. Jedna s morkom hranom, druga sa suhom i zdjelica s vodom. Ako je jedna zdjelica prazna, hoda za tobom i mijauče dok nisu sve tri pune, makar jede uvijek samo iz jedne. Ako je nečim razljutimo, recimo ako se nama ne mazi kad njoj dođe, ode u kuhinju i prevrne zdjelicu.
Ona je šefica i drugoj maci i psu. Kad ona jede, oni strpljivo čekaju red iza nje. To nas uvijek nasmije. Ponekad mi se čini da namjerno polako jede kako bi oni što duže čekali. Samo su se jednom u životu i Didi i Nera pokušali progurati da jedu kraj nje i nikad više. Kao poslušni đaci čekaju red. Flekica jede, iza njenog repa kujica Didi strpljivo čeka. Maca Nera čeka ispod stola jer je Flekica na nju posebno alergična pošto je zadnja stigla u obitelj pa po njoj ima najmanje prava obratiti se njenom veličanstvu. Čim Nera pokuša sklopiti neko prijateljstvo, Fleki samo zareži i nema šanse za ikakvu bliskost. Ne možeš tek tako šefu glumiti prijatelja.
Nikad u životu nije oštrila kanđe na namještaju, niti hodala po stolu. Nikad je nismo ni učili da to ne smije, jednostavno to nikad nije radila. Ali zato obožava spavati u ormaru na čistoj robi na što sam ja alergična jer, iako nisam bog zna kakva domaćica, sa čistoćom i slaganjem robe sam opsjednuta. Frajerica je naučila otvoriti ormar, uskočiti unutra i noktima zatvoriti vrata za sobom. Tako ćori satima. Ne jednom sam skoro dobila infarkt kad bih otvorila ormar a iz njega ona iskoči. I fizioterapeutica koja vježba Miu na strunjači ispod ormara je to doživjela, pa sva sreća da je mlada i da ima zdravo srce. Na kraju smo odlučili vezati kvake lastikom da ih ne može otvarati. Njena osveta je bila prevrnuta zdjelica sa hranom i vodom, i nismo je vidjeli cijeli dan. Vjerojatno je onako ljuta odlučila da joj je ljepše biti Mumi, ali kad je pala noć, eto je kroz prozor sa pozdravnim „mijauuu“ i uz Robijeve noge.
Uz to je neustrašiva i ničeg se ne boji. Nikad je nismo vidjeli da se s nekom drugom mačkom tuče jer je sterilizirana i nema ljubavnih problema, ali ako primijeti da bi se neka druga mačka tukla s njom, zauzme neki nonšalantni stav, kao da kaže, „ajd razguli, ne da mi se bakćati s tobom“, i ona druga još dva puta zafrkće i ode jer nije ostavila na nju nikakav dojam. Kad grmi i sijeva obavezno gleda kroz prozor. Obožava to.
Ali, iako je pravi mrgud i užasno svojeglava, ponekad i bešćutna prema sustanarima, pogotovo onima životinjske vrste, uvijek nas ponovno iznenadi kakva je prema Miji. Kad Miji nije dobro, legne joj na trbuh, s kojim zadnjih godina imamo problema, glave okrenute da se gledaju oči u oči, i prede. Tako je smiri. Kažu da mačje predenje djeluje smirujuće i iscjeljujuće. Izgleda da je to stvarno tako. Ako Mija plače, dođe zabrinuto provjeriti u čemu je problem. Kad fizioterapeutica i ja kupamo Miu, a Mia se baš i ne voli kupati pa ponekad glasno protestira, Flekica čeka ispred kupatila dok ne završimo. Ponekad i zagrebe noktima po vratima kao da Miji želi reći da je tu. Kad se Mia smiri, ode po svom poslu.
Ponekad kao da poželi popričati s nama i onda Mia urla od smijeha. Počne glasno mijaukati, ja počnem pričati s njom, ona mijaukanjem odgovara gledajući me u oči i ponekad izgleda kao da nam drži predavanja ili nam želi nešto objasniti što je vidjela ili doživjela. Sve više vjerujem da je to stvarno tako. Moram to jednom snimiti.

Obožavamo sve tri i svaka je toliko zanimljiva i draga na svoj način i nikako ne razumijem kad mi netko kaže da ne voli životinje u kući, dlake fuj, kanđe joj, te buhe, te otisci šapa, i tako sve nešto. Kad bi im dali šansu, zaljubili bi se, jer životinje imaju dušu, i to dobru neiskvarenu dušu, one znaju što je važno, ponekad i bolje nego ljudi. A kad ih se spasi s ulice i pruži im se dom i pokaže ljubav, uvijek, ali uvijek na neki način pokažu zahvalnost tako da brinu o obitelji na način za kojeg sami procjene da je najbolji.

Ovo je priča o Flekici. Slijede priče o Didi i Neri. Zaslužile su da se zna da one nisu samo ulične mace i mješanka, već ravnopravni članovi obitelji koji naš život nemjerljivo obogaćuju pa su zbog toga neprocjenjive.

Vesna Ferluga - Antić