U Vozilićima!

Da li je lijepo zato što je lijepo? Ili je lijepo jer nema puno drugoga, prosudite vi. Ali, lijepo je! 

I inače bi se ukrašavalo za završetak godine, da je sve bilo normalno, ali kao što vidite, ovo sa blagdanima i završetkom godine, pa sa dočekom Nove, normalno nije.

Zapravo je sve nekako ispalo izokrenuto. Naglavačke ili naopačke? I još uvijek se ne zna koliko će sve skupa ispasti ljudski? I hoće li uopće?

 Ali, kružni tok u Vozilićima ugodom blješti oku, svake večeri. Čini se što smo bliže Božiću i preostalom, sitnom odbrojavanju Stare godine, da blješti sve ljepšim sjajem.

Kazali su mi iz nekih drugih gradova, da su njihove dekoracije ove godine nadmašile prethodne, pa slažem se. Bit će da je to, jer upravo tako izgleda i ovdje. U Vozilićima!

Nije ništa megalomansko, ni agresivno, već skladno.  Kao da je niklo iz same zemlje na kojoj je postavljeno. I ne udara u oči, ne smeta u vožnji ni u pješačkom hodu. Vidljivo iz  daljine,  primamljivo iz blizine.

Jednostavno, jako dobro, razigranoj mašti na volju.

I da, moguće da je tako lijepo, zato što su izostali brojni planirani i neočekivani događaji, otkazani termini, puni blještavila, glasne muzike, slasne hrane, žive riječi i prigodnih zdravica. Oslobodilo se vrijeme, a time i običan, svakodnevni prostor došao u fokus i dobio na značenju. Svojom ljepotom, tek u mraku malo osvijetljenom.(K.Š.P.)26.12.2020./07:42:42