OSOBNO Adriano Šćulac: Kovari

Drage i dragi sve i svi,

danas je u našem gradu velik dan. Slavimo sto godina štrajka naših rudara, naziva Labinska republika. Tim povodom objavljujem tekst i video zapis, moje pjesme Kovari. Nastala je riječima i mojim više nego skromnim glazbenim znanjem i izvedbom, u trenu. Jedne zimske večeri. Pisana je iz srca i namijenjena svim rudarima ovih krajeva. Među njima i mom pokojnom ocu, koji je uz rudnik i kruh sa sedam kora, hranio nas osmero. Želio bi zahvaliti svim tetama vrtića, učiteljicama i nastavnicima, svim roditeljima i ostalima koji su posljednjih mjeseci nazivali, tražili riječi pjesme i širili je dalje. Hvala svima od i iz srca. Kada bi rekao da mi nije drago, ne bi bio iskren i lagao bih. Proslavimo dostojanstveno današnji, njihov dan, Dan rudara. Hvala i Gradu Labinu, na trudu, radu i organizaciji, na tiskanim kartolinama sa stihom iz pjesme Kovari.

Nažalost neki nisu na toj razini, te je pjesma već godinama „sjevernokorejskim dekretom“ zabranjivana za izvođenje na lokalnom radiju. Točnije od kada sam ga prije devet godina napustio. Njima (nekima) na sramotu. Video izvedba, je radna verzija snimljena za potrebe promotivne emisije Melodija Istre i Kvarnera.

Sretan Vam i ponosan Dan rudara i Dan Labinske republike!!

Zdravlje svima, pa i zlima

Vaš Adriano Šćulac (02.03.2021/08:55)

KOVARI

Va ten kraje, tu va našen lepen storen Labine

Ruke crni, veli žulji, telo lašno trudno se

Ljudi vajka so hodili va to kovo po karbon, na ti ljudi na fameji, skoro saki don penson

Danaska kovari ni, crni više neso

Na nebe so skoro si, beli anđeli

Non so tuteka pustili, se lepo i dobro, cuda fameji hronili

Zavajk hi pametimo

Ma danas je drugo vreme, karbona više ni