OSOBNO - Adriano Šćulac: Čega se pametan stidi, time se budala ponosi?

Rečenica iz naslova je stara uzrečica, koja se u mnogim prilikama izgovara i ne odnosi se na nikoga konkretno. Sjetih je se ovih dana, a na to me ponukao članak u novinama i po portalima, koji se ticao turizma, onog našeg. Pišem našeg, jer je i on drugačiji. Sve je kod nas drugačije, pa tako i takozvani turizam. Po meni je i on nakaradan kao i većina stvari u našem društvu. Ali to je samo moje mišljenje, koje je možebitno također nakaradno i krivo, ali mi ga nikada i nitko oduzeti ne može.

Tako se neki prokurist hotela u naselju Maslinica u Rapcu, hvali po novinama kako su eto i oni zaposlili čak osam Filipinaca, a uskoro se spremaju zaposliti još tridesetak. To su po meni stvari kojih se treba stidjeti, ali eto iz Maslinice se njima hvale. Po meni bi za pohvalu bilo da se zaposlilo isti broj kvalitetnih ugostitelja, sa završenom školom u struci. Naših domaćih, koji izvrsno pričaju par stranih jezika i to za plaću od najmanje tisuću i pol eura. 

To bi po meni bilo za pohvalu. Ništa protiv ni kontra, Filipinaca, Nepalaca i ostale radne snage koja svakim danom navaljuje u naše prostore. Ali oprostite mi, da bi oni došli, moraju ljudi s ovih prostora otići. Nema ih. Manjka ih. Odlaze u napredne i sređene države, s visokim primanjima i rade kao ljudi a ne robovi, za šestotinjak eura mjesečno. Istini za volju, nije tu Maslinica ni bitna, oni samo dokazuju i pokazuju da su dio „našeg turizma“. Turizma gdje se umjesto zarade (naravno osim one njihove), broje dolasci, noćenja, spavanja. Turizma jeftinih gostiju i još jeftinije radne snage. Turizma, koji od onog nekada uspješnog, onog iz „mraka“, ništa naučio nije.

Rekao mi je jedan ugledni nekadašnji političar, koji je bio čak i član Vlade, kako mi od turizma ništa nemamo. Bar ne kao zajednica. Ima koristi ona manjina koja od njega direktno živi. Iznajmljivači i velike hotelske kuće, koje su ionako sve u vlasništvu stranaca. Zajednica ima na milijune tona smeća, imamo cijene i po triput veće od ostatka zemlje, nemamo se ljeti gdje parkirati, nemamo vode ili su stalne redukcije, jer na području gdje živi nekih sto i osamdeset tisuća stanovnika, imamo više od četiristo tisuća kreveta za iznajmljivanje, koji su registrirani a samo dragi Bog zna koliko još ima onih koji se nikada i nigdje ne vode. Takvim smo se razmišljanjem i činjenicama bivši političar i ja lako složili. 

On je osobno htio drugačiji turizam, kojeg je svojedobno bio i ministar, ali su okolnosti nažalost učinile da imamo ovaj današnji. Nije mogao sporovesti svoje ideje, tako barem ja mislim.

Eto zato imamo slučajeve, kako to više nije naš turizam. Kako smo sve dali i darovali u ruke strancima. Kako smo sad mi stranci na svojim ognjištima. Kako je valjda za pohvalu, kad svog radnika „otjeraš“ a stranca zaposliš.

Nestaju sela. Štale postaju apartmani a njive bazeni. Brojimo goste, brojimo noćenja, eure u džep strpane. Mnoge nije brige što je pola Istre iselilo. A što i bi? Ima agencija koje će već po potrebi dovesti, tamo od negdje neobrazovanih i siromašnih radnika. Mnoge nije i nikada neće biti briga, što u nekoj od trgovina sretnu prodavačicu koja ne govori Hrvatskim jezikom. Koga briga? Neka nam je stiglo nešto Filipinaca, s njim će u džep vlasnika i eura. Mislim kako je to krivo i na duže staze neodrživo. No, to je samo moje „nakaradno“ mišljenje.

Vi ostali, odvezite se automobilom do plaže u Maslinici i plivajte, cijelo ljeto. Sretno Vam.

(Adriano Šćulac) 13.04.2023/11:22