Pisati tko je bio i što je postigao, nažalost pokojni Oliver Dragojević, bilo bi bespotrebno, da ne velim glupo. Sinoć je završen sedmi po redu koncert, njemu u čast, nazvan po njegovoj pjesmi „Trag u beskraju“.
Veliki, meni najveći, Oliver imao je na stotine pjesama, hitova i bio umjetnik, kakvi se možda rađaju jednom u stoljeću, što se glazbe tiče. Zaslužio je svako sjećanje i to ne samo jednom godišnje. Zaslužio je da se njegove, besmrtne pjesme puštaju na zabavama, radijima, teve emisijama, zauvijek.
Imao sam sreću, da barem na nekoliko sati sjedim s tim velikim umjetnikom, pričam i vodim program u kojem je on nastupao. Tih nekoliko sati, naravno da je prekratko da se stvori neki veći dojam o umjetniku i čovjeku, Oliveru Dragojeviću. Meni je to ostalo sjećanje zauvijek, kao jednostavnog, skromnog, punog empatije čovjeka prema svakom i svima u njegovoj okolini. Znao sam često pri prepričavanju tog susreta, reći kako je bio jako velik, a u istome i jako mali.
U mojem voditeljskom radu, kako na regionalnim televizijama, radiju, i na priredbama, imao sam opet veliku čast, sresti i na par sati razgovarati kako s našim regionalnim glazbenicima, tako i s već spomenutim Oliverom, Terezom Kesovijom, Radojkom Šverko, Đelom Jusićem, Nedom Ukraden, Kemalom Montenom i još nekim velikim imenima glazbe, no, Oliver mi je ostao nekako poseban. Kao glazbenik i kao čovjek.
Zato sam s nestrpljenjem čekao na televizijski prijenos sedmog po redu koncerta „Trag u beskraju“ održanog u utorak 29. Srpnja, u Veloj Luci, na Korčuli.
Ne bi ulazio, jer nisam stručan, u odabir izvođača. Oliver je zasigurno zaslužio sjećanje na njega. No, oprostite mi ali mislim, što ne znači da sam u pravu, kako se ta sjećanja na njega iz godine u godine pretvaraju sve više u „derneke“.
Neprimjereno mi je da se na tim sjećanjima, upotrebljavaju vatrometi, maše raznoraznim zastavama, pa i nekih nogometnih klubova, pokazuje i prikazuje ljude koji su itekako dobrano pod utjecajem alkohola.
Znam da je to koncert, znam da se slavi lik i djelo velikog Olivera Dragojevića, ali bi barem po meni, to ipak prije svega trebao biti koncert pijeteta, prema tom veliko glazbeniku. Mislim da Oliveru neke od tih stvari, najvjerojatnije ne bi bile drage.
No, kao što naslov i kaže „Možda sam u krivu“?
(Adriano Šćulac) 30.07.2025/10:26
Foto: Hrvatska danas