OSOBNO – Adriano Šćulac: Što je važnije, cijena ljudskog života, ili politička poslušnost?

Čitam kako naši „vrli“ saborski zastupnici ovoga tjedna zaključuju svoju desetu sjednicu. Kako će kroz iduća dva dana, još „raspraviti“ pet točaka. Među kojima i Penavinu rezoluciju o osnaživanju Hrvata u BiH, traženju ljudskih ostataka od prije osamdeset godina, a nakon glasanja u srijedu, odlaze na dvomjesečnu ljetnu stanku. Od čega i zašto se oni odmaraju, ne znaju ni sami. No, bitno da se odmaraju.

Baš lijepo. Oni svi zajedno u Saboru, čine svakodnevno sve, pa i više od toga, da narod ove zemlje, živi „dobro i dostojanstveno“. Jer morate priznati teme stare više od osamdeset godina, su naša svijetla budućnost?

Pa si nešto mislim, nakon sitnog zahvata na veni, koji su mi učinili vrhunski kirurzi OB Pula (oni svi, kao i čitava bolnica, ne za deset, nego za sto). Učinio je to kirurg, moj poznanik, i ostao sam šokiran njegovim „primanjima“?

Mislim si, kako se hrvatsko zdravstvo guši u dugovima, a liste čekanja mjere u stotinama dana, i dokle mi svjedočimo najdubljem moralnom i ekonomskom paradoksu našeg društva. Vrhunski kirurg, čovjek koji drži ljudska srca u rukama i donosi odluke o životu i smrti, mjesečno kući odnosi oko 2.800 eura neto, (naravno za normalno radno vrijeme od 40 sati tjedno). S druge strane, saborski zastupnik, koji najčešće prespava mandat, ili lokalni načelnik općine s par stotina stanovnika, bez ikakve odgovornosti zarađuju dvostruko više. Plus naravno, ono što stigne smuljati i pokrasti?

Ove brojke nisu samo ekonomska anomalija i sramota, one su ogledalo potpunog sloma društvenih vrijednosti. Da bi kirurg došao do svoje plaće, iza njega mora stajati minimalno jedanaest godina brutalnog odricanja. Šest godina teškog fakulteta i pet godina iscrpljujuće specijalizacije. Njegov radni dan ne poznaje fiksno radno vrijeme, a greške plaća ljudskim životima. Političaru je pak dovoljna, samo jedna stvar, stranačka iskaznica i poslušnost i naravno obraz debljine đona, zimske cipele.

Kad država odluči da dizanje ruku u Saboru ili potpisivanje putnih naloga, u nekoj izmišljenoj općini vrijedi dvostruko više od spašavanja ljudskog života, ona šalje jasnu poruku mladima. Poručuje im da se znanje, trud i izvrsnost u Hrvatskoj ne isplate. Posljedica je jasna, egzodus naših najboljih stručnjaka, dok nam u foteljama ostaju oni koji nikada nigdje drugdje ne bi mogli zaraditi ogroman novac.

Ti, što skoro pa redovito „đabalebare“ u Saboru, često bez ikakve stručne spreme za posao koji obavljaju, čija je odgovornost nula i nikakva. Jer kad pogriješi, a drugačije budala koju smo mi (još veće budale) izabrali i ne zna, prebaci krivnju na drugoga. Petkom su saborske klupe prazne, a vikendom se odmaraju. A plaća, preko 5.000 eura, plus plaćen stan, režije i odvojeni životi, naravno uz sve ono što stignu i mogu pokrasti?

E moj narode, mnogo je toga trulo, a mi šutimo i samo šutimo?

(Adriano Šćulac) 14.07.2026/08:52

Foto: Ilustracija

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije 5portala.