I stablo živi dok raste

Sve je u životu puno ljepše kad se i ružno i lijepo ima sa kime podijeliti. S dragim osobama koje su uvijek tu negdje,  za vas.  Kao i vi, i one računaju s vama. U svim situacijama, ma koliko bile očekivane ili pak, nepredvidljive.   

Naviknuli ste se jedni na druge, kao navijači na svoj klub. Čovjek je poput stabla, koje je  čvrsto, jako i postojano, i unatoč svemu stalno raste. I u visinu, i u širinu. Isto se događa i s vama,  rastete, jačate svoju postojanost, snagu, čvrstinu. Idete naprijed. Sada znate kako ne reagirati na bijes gnjevnih ljudi.  Ne izazivati svađe. Ni ratove. Male ni velike. Kako nikome ne zavidjeti, na velikoj, lijepoj kući, ni novom automobilu. Ili bilo čemu drugome.  Ne vidite razloga zašto bi uvrijedili ikoga, jer sve možete reći civilizirano i ne povrijediti sugovornika.

Vi ste odlučili, da gradite sebe u bolju osobu. Idete u visine samo vama vidljive. Mijenjate se. U pozitivnom smislu, gledate  šire i dalje, iz dana u dan. Zakoračili ste i putujete, ali i dalje srećete stare znance i dobre prijatelje, među kojima možda samo neki idu vašim pravcem. Srećete i one koji nigdje nisu krenuli, ojađene i nesretne ljude. Kojima ništa u okruženju nije dobro,  bližem ni daljem, pa kad progovore krenu od svega što je naopako. S količinom gnjeva vrlo brzo, izroni iz njih  razočaranje,  i slika negativnog svijeta, ljudi, novca, života.

Imate dobru namjeru da susret osvježite, a razgovor okrenete na mogućnosti, prilike,  na pozitivne primjere, ali ne ide. A budući niste prihvatili sudjelovati na ponuđenim temama svoga gnjevnog sugovornika,  primjećujete, da se osobi koju ste držali važnom u svom životu, više ne dopadate kao ranije. Bolno, ali tako je.

I vama su sada potrebni navijači, svi vaši prijatelji i znanci, da vas podrže, da dijele s vama oduševljenje i rast, da ni vi ne posustanete. Jer ste krenuli graditi sebe, u uspješnu osobu. Jako dobro sami znate da možete, to što želite, da ste spremni ustrajati koliko treba, da nadrastete sebe, da budete bolja osoba, unatoč tome što su vas dovoljno dugo  tetošili i mama i tata, i nona i nono, i pružili vam puno  i pitali uvijek treba li vam još.  I novca, ako nemate dovoljno od svoje zarade.  Hvala im. Ali vi želite sada sami.

Nije vas mučila briga  što bi vam tko kupio, ni pitanje novca za kojim i niste uzdisali, jer uvijek ga je bilo. Vaš cilj  je sada vaš uspjeh. koji se ne može kupiti novcem, koji vam ne mogu  jednostavno dati ni mama ni tata, već ga vi sami morate  izgraditi na sebi. Tako je svugdje u svijetu, pa i u Hrvatskoj.

Uspjeh se gradi, po istim principima i tu i tamo. Vjerom u sebe i čvrstom samodisciplinom. Naravno da bi i vas itekako, na tom putu ojačala vjera dragih osoba, ali vi niste dobili podršku svojih navijača. Baš suprotno kao da su postali neprijatelji vašeg kluba (uspjeha).

Mnogi su ljudi odlučili biti tu gdje jesu, dobro im je kako im je. U zoni nekog, svog komfora. U zamišljenoj sigurnosti, vlastitog života. Bez ikakve namjere da i oni mogu i više i bolje, samo ako žele. Ali ne žele.

Kao i stablo koje ako prestane rasti, propada. Suši se. Truli. Ostaje bez plodova. I čovjek koliko god mislio, dobro mi je kako mi je, nisam ja više ni za kakve  napretke ni promjene, nisam zainteresiran za nove informacije, počinje se sušiti, kao i drvo koje ne raste. Energiju koju bi mogao upotrijebiti za svoj napredak, na taj način koristi za svoje vlastito uništenje.