Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna?
- Pojma nemam. Zašto pitaš?
- Ja ti kažem da nisi.
- A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu?
- Ženo Božja, ona ti je upravo spustila, onako da očitije nija mogla iako se trudila da ispadne suptilno umatajući to u neki jadan celofan, uvrijedila te, naokolo ti je rekla da ti baš i nisi toliko dobra mater kao što pišeš da jesi, a ti ništa. Kažem ti, nisi normalna.
- A što sam trebala napraviti da bih ispala normalna?
- Trebala si joj nekako vratiti na tu njenu zlobnu uvredu.
- Ok. I što bih time postigla?
- Satisfakciju.
- Da sam ja nju isto uvrijedila, bi li ona poslije mislila o meni kao o boljoj materi?
- Ne bi, ali barem ti ne bi ispala tako laka meta.
- E, pa vidiš... Ja mislim da ja i nisam uvijek dobra mater, puno griješim. Tu ima pravo.
- Znači, daješ joj za pravo da te zbog toga smije vrijeđati? Pa nitko nije savršena mater, koliko god dobra bila.
- Ne, to nisam rekla. Meni je samo žao toga što ona misli da je ispala bolja vrijeđajući mene.
- I njena te uvreda ne boli?
- Boli, onoliko koliko me zaboli svaka moja greška.
- Nisi normalna, kažem ti. Ja bih joj vratila stavljajući joj njene metode odgoja i pogreške pod nos.
- Ok. I onda bi svi živjeli zauvijek sretni? Ili što?
- Ne bi, ali ne možeš pustiti ljude da pljuju po tebi samo tako.
- Ali ja mislim da ne pljuju po meni.
- Nego što rade?
- Umanjuju svoje slabosti uveličavajući tuđe.
- Nisi normalna.
- A znam... Što ćeš...
- Nitko normalan ne bi na to prešutio. Većina bi...
- Kad ja ne volim biti normalan Mujo. Znaš onu, kud svi... Komplicirana sam, znam. A možda i nisam. Ma što ti ja znam...
- Sad se ona osjeća kao pobjednik.
- Pa neka, ako je to čini sretnom. Mene čini tužnom kad netko tako nešto osjeti kao pobjedu.
- I što ćeš sad?
- Ništa. Nastavit ću biti mater najbolje što znam jer svoje dijete bezuvjetno volim. I nastavit ću griješiti i vidjeti svoje greške. Nastojat ću si oprostiti kad ih uhvatim i pokušati nastaviti bez njih. To je težak posao. Lakše je nekog uvrijediti da bih se osjećala da onda manje griješim od drugih. Lakše je ogovarati i suditi tuđim greškama. Učiti iz svojih, e to ti je rudarski posao.
- Ma i to što kažeš... Ali tako prešutjeti, to još nisam vidjela.
- Nekad davno bih pristala na tu igru, ali ne više.
- Zašto ne?
- Jer nitko na tom svijetu ne postaje bolji slušajući i dijeleći uvrede. Postaje bolji jedino ako sluša svoju savjest i uči od nje kad ona bolno jaukne. S godinama postajem sve umornija za takve bitke koje ne nose ništa sa sobom osim gorčine.
- Meni je sada žao što joj ja nisam nešto rekla. Ipak mislim da nisi normalna.
- I ja tebe volim.