Iako se tijekom 20 stoljeća životni vijek čovjeka produljio, zahvaljujući uvjetima stanovanja, hrani, te čistoj pitkoj vodi, najnovija istraživanja pokazuju da se život čovjeka ponovo skraćuje, a uzrok tome je između ostalog, opet hrana. A zašto je tome tako?
Ako se vratimo u povijest na početak 19 stoljeća, i prisjetimo da se u Švedskoj tada siromašnoj zemlji, umiralo od gladi, ako bi u godini izostao urod krumpira, jer su u prehrani ovisili isključivo o krumpiru. Znala su cijela sela poumirati. Od rijetkih koji su preživjeli, sada su na životu njihovi unuci, i nose vrlo značajne karakteristike, od svojih baka, djedova i pra baka i djedova. Slične spoznaje vežu se i uz preživjele logoraše, a iz logora Aušvic, ima i danas živih pojedinaca po 96/97 godina.
Postoje i tzv. isposnici bilo koje vjere, a koji u prosjeku dožive po 93 godine, iako u prosjeku svi jedu vrlo malo, ili kako bi se kolokvijalno reklo, žive od „šake riže“, a doživljavaju dugi životni vijek.
Ono što je zajedničko svim dugovječnim ljudima, bez obzira na okolnosti s kojima su se kroz život nužno nadmudrivali , sve njih vodi neki vid isposničkog života, koji se na kraju pokazao kao veoma dobar za zdravlje i čovjekovu dugovječnost.
Zanimljivo je ovome dodati i japanskog doktora medicine, Jošinori Osumi, 2016.-e godine nagrađenog Nobelovom nagradom, za otkriće mehanizma autofagije, a koje je možda i prošlo dosta nezapaženo.
Naume, u najkraćim crtama podrazumijeva otkriće koje je dovelo do nove spoznaje, a objašnjava kako stanice čovjekovog tijela, same recikliraju svoj iskorišteni suvišni sadržaj. Čovjekov je organizam poput baterije mobitela, mjesta u kojima se stvara energija jesu mitohondriji, ali stare mitohondrije, poput istrošenih baterija, koje više ne pune mobitel ni brzo ni dobro, tako ni u tijelu istrošene mitohondrije ne stvaraju dovoljno energije, već remete funkcioniranje organizma, stvarajući probleme u tijelu.
Tijekom gladovanja, Japanac Osumi, dokazao je da se ljudski organizam, sam oslobađa tih starih i tijelu nepotrebnih mitohondrija, načinom samo-proždiranja, a da nakon takvog samoočišćenja, tijelo stvara nove mitohondrije. I na taj način tijelo pomlađuje.
Konzumiranje tkiva vlastitog organizma, postiže se izgladnjivanjem nakon 12, 14, 16, 24, sata. Do sada je potvrđeno da je autofagija, način za preživljavanje, u kojem organizam reagira na stres i preventivno ga brani od infekcija, autoimunih poremećaja, i raznih malignih bolesti.
Ali se na tretmane izgladnjivanjem, još uvijek premali broj ljudi upušta, bojeći se ostati gladni na svega nekoliko sati.
Danas međutim hrane ima u izobilju, marketi su puni svega i svačega i nitko se ne treba plašiti gladi, ni u najgorim scenarijima.
Ali je novi način života, u odnosu na raniji, kad su se ljudi puno više sami snalazili, i kada su puno toga sami radili, uzgajali hranu ili sami kuhali zimnicu, sada imaju u marketima ne samo dovoljno hrane, nego i sve ono što nisu mogli ni zamisliti da postoji, a u svemu tome je puno i loše hrane. A koju mnogi nisu u stanju razlikovati od one dobre.
Kad se jede previše „nikakve“ hrane, ili kad se jede da bi se smirilo neka svoja uznemirujuća raspoloženja, počinju sami sebi stvarati dobre temelje za bolesti. Priroda nije zamislila da mi budemo debeli, a još manje muškarce ili žene, da imaju po sto 20 ili 130 kilograma. Primijetili ste vjerojatno da osobe koje su doživjele stotu, obično nemaju ni kilograma viška.