• O portalu
  • Pravila korištenja
  • Opći uvjeti i GDPR
  • Partneri
  • Korisne informacije
  • Vrijeme
5portal.hr
  • Naslovnica
  • Najčitanije
  • Vijesti
  • Istra
  • Crna kronika
  • Sport
  • Kultura
  • Gradske ćakule
  • Kontakt
×

OSOBNO: Gospođa u bijelom kaputu

Dogodilo se prije neki dan. Rano ujutro, jer osmi sat još ni kucnuo nije. Mjesto zbivanja, labinski  Dom zdravlja. Vani je bilo prohladno, te nas ljubazna medicinska sestra smjestila u čekaonicu, naravno na zadovoljavajućoj distanci. Maske na licu. Pogledala je i doktorica, kako bi se uvjerila da ima najmanje dva metra između nas, koji smo čekali na vađenje krvi. Pazite da idete redom, rekoše nam.

Bilo je meni znanih i neznanih. Razvila se i kratka priča, jer je vađenje teklo brzo. Mrzim te igle, vađenja, čekanje nalaza i ostale medicinske radnje, no, što se mora nije teško. Tako barem kažu. Vraga nije.

Sreća što su doktorica Mikulić i medicinska sestra Sara, uvijek pozitivne, profesionalne, raspoložene, staložene, pa se sve te radnje lakše i ugodnije podnose.

Čekajući i čavrljajući, čak je bilo i ugodno. Onda se odnekud pojavila ona. Ušla je nepozvana. U bijelom kaputu. Nije pozdravila. Pogledah je, ne bi li joj pogodio godine, no nije me baš išlo. Bez obzira što sam imao na nosu naočale. One za vid, naravno. Po mom ne baš pogođenom sudu, imala ih je na leđima dosta preko sedamdeset. Ali dovraga, zar je to bitno, pomislih. U tim godinama nigdje joj se ne žuri. U mirovini je, tržnica radi do podne. Ljubavniku valjda neće? Eventualno na čuvanje unuka?

U svakom slučaju, gospođa u bijelom kaputu, ušla je zadnja, ali je zato „uletjela“ na vađenje prva. Saznali smo nakon nekoliko trenutaka, da po ničemu nije imala prednost. Uzalud smo mi ostali čekali na svoj red. Ušla je bez riječi. Obavila što je trebala, te također bez riječi izašla.

Prokomentirali smo taj njen „nastup“. Zašto joj nitko od nas nije rekao, da čeka na svoj red? Zašto ovo, zašto ono?

Uglavnom „svi junaci nikom ponikoše“. Mislio sam vozeći se kući, kakve su to osobe? Bezobrazne, bezobzirne, zašto smo šutjeli? Što da mislim, kada sam i osobno šutio.

Naučilo me u posljednje vrijeme, da takvim ljudima skrešem u lice. A ipak nisam. Učim, još uvijek učim. Tko zna, možda jednog dana i naučim?

Zdravlje svima, pa i zlima !

Vaš 

Adriano Šćulac (08.02.2021/08:25)

  • Bacio bih smeće, ali sam zaboravio ključ od lokota

    10.12.2020
  • Liznut ću, pa nek` crknem

    09.12.2020
  • Kupujemo li automobile ili svemirske brodove

    08.12.2020
  • Džaba gradio arku

    06.12.2020
  • Puna ulica djece, a nigdje ni glasa

    06.12.2020
  • Stožer mi otvorio oči, sad znam tko mi je pravi frend

    05.12.2020
  • Ažurna je ta naša porezna kad treba nagaziti na najmanje

    04.12.2020
  • Hoćete li priuštiti susjedu policiju na vrata?

    03.12.2020
  • Bolnica u 10 dana, kilometar i pol ceste u mjesec i više dana

    02.12.2020
  • Trotoari su nam puni psećeg izmeta

    01.12.2020
  • Sam u kući, počelo je

    01.12.2020
  • On line nastava i pitanja koja povlači

    30.11.2020
  • Kad se muž i žena ne podnose, a moraju biti zajedno u samoizolaciji

    30.11.2020
12...2829303132

Pratite nas

6_6
EVENT_VSuAD_2026
viber_slika_2026-06-05_08-12-36-125
hari600x400
ezgif.com-animated-gif-maker_16
17594989969

O PORTALU

  • Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
  • Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
  • OIB: 90625517782
  • +385 52 854 033
  • +385 52 854 033
  • +385 91 130 31 80
  • autor@5portal.hr

Popularne kategorije

  • Vijesti
  • Najčitanije
  • Istra
  • Vijesti
  • Sport
  • Kultura
  • Crna kronika
  • Kontakt

FACEBOOK

5portal.hr
Copyright © 2020 All Rights Reserved. Created by ProBiz