OSOBNO Adriano Šćulac: Proljeće bez ptičjeg pjeva

Proljeće je..a nigdje ptice i njenog pjeva..nema zelenila..nema ljudi..nema cvata..nema pjesme, plesa, druženja..nema pjevanja..

Kao da je sve utihnulo, nestalo, kao da je sve tužno..a nekada su proljeća bila tako lijepa..Otišla su nekim drugim putem..oteli su nam ih..uzimaju nam polako sve.. svakim danom sve više..Zašto? Tko bi ga znao..Znam samo da je neki čovjek postao zao.

Stvorili nam bolest..nabili nam maske. Zabranili rad, druženje, rukovanje, grljenje. Zabranili da se veselimo na svadbama…da žalujemo na sprovodima. Zabranili nam, da ljubimo svoju djecu..drage nam osobe..nabili nam rukavice i maske. Zabranili nam da pričamo, vičemo…da se krećemo i radimo. Da si nekada ušao, u banku s maskom na licu..zvali bi policiju..danas je zovu ako uđeš bez tog rugla na licu.

Lažu nas svakodnevno..guraju nam štapiće do mozga kojeg više i nemamo…ne znaju ništa..a pričaju nam kako znaju sve. Kao virus nestaje, pa kao opet se širi..pa se cijepimo..i cjepivo djeluje…Na što? O virusu ne znaju ni nakon godinu dana ništa. Jedni vele kako će za par dana nestati..drugi kako nam dolazi neki treći..ili već koji val?..Koji soj? Ima ih po njima više.

Po kome?...pa po onima što se političarima zovu. Gdje je kraj? Kad ćemo progledati? Prestati biti ovce…uz sav respekt prema tim životinjama..jer nismo im dorasli…neki. Nikada ne generaliziram... ima i onih drugih. Pametnih ..poštenih..moralnih..ali su igla u plastu sijena.

Pa mi neki vele..da sam negativan..da takav ranije nisam bio…da me ne prepoznaju..Konačno sam progledao..i prestao budala biti. Škola je bila teška…gradivo jedva preživio..patio i mučio se..ali i naučio. Ne padam na lijepe riječi, obećanja, laži i slična sranja. Dosta je bilo.

Proljeće..a nigdje ptice i njenog pjeva..nema zelenila..nema ljudi..nema cvata..nema pjesme, plesa, druženja..nema pjevanja.. „Zahvaljujući“ najviše njima….

Pozdrav svima, pa i zlima

Adriano Šćulac (22.03.2021./06:52:36)