U posljednje se vrijeme, dogodilo toliko toga ružnog i tužnog, da se mislim što je to uopće život. Živimo, radimo, vladamo se, kao da ćemo zauvijek kročiti ovom zemljom, kao da je životna nit, uže debljine metra, koje nikada ne popušta.
Dogodilo se, da je s ovog svijeta zauvijek otišao mladi poznanik, za nekoliko je dana jedan meni drag stariji gospodin također nastradao. Kao da to nije bilo dosta, u tjednu za nama opet zauvijek, na neki bolji svijet otišle su meni drage, dvije osobe. Kada se nešto tako ružno i tužno desi, mislim i pitam se, da li sam mogao prema tim osobama biti još bolji? Da li sam se s njima trebao više družiti? Da li sam ih možda nekada i s nečim povrijedio?
Stoga ću opet razmišljati o životu. Što je i kakav je? Zašto krije toliko pitanja, a daje jako malo odgovora?
Ima tih zašto, jako velik broj, i na njih nemamo odgovore. Jedini je odgovor svima koji misle da je životna nit debljine metra, kako imaju krivo. Životna nit je najtanja nit koja postoji. Tanja od vlasi, tanja od bilo čega. Ona jako lako i nepredvidivo puca. Činimo si dobro, jer se nikad ne zna kad će i kome ta tanka nit zauvijek pući, a nju je nemoguće opet spojiti.
Pozdrav svima, pa i zlima
Adriano Šćulac (26.03.2021/08:44:)