Katarina Šoštarić Perković: Snježni kort ili „uzalud vam trud svirači“!

Evo gdje mi zapinjemo na Baronovom kortu. Kad si prisiljen, a jesi pronaći to odredište u ovo doba godine kad se najranije spušta mrak, a ljudi su nam već neko vrijeme, vrlo tražena roba. Posebno po rijetko raštrkanim selima Općine Sveta Nedjelja. Gdje se od zadnje do prve slijedeće kuće, često upada u mrkli mrak i šumu, sa jedne i druge strane. A navigacija kaže skrenite naglo lijevo, pa skrenite naglo desno.

Da li da joj vjerujete ili ne? Valjda zna kud vas vodi. Imate povjerenja, ipak je to dostignuće 21. stoljeća. I umjesto u Baronov kort,  u Svetom Martinu , na području Općine Sveta Nedjelja, a nije u  Svetom Martinu na  Muri, niti u Buzetu, navigacija vas dovede u Santaleze. I kaže, „Ovo je vaše odredište“!. „Stigli ste“!

A vi znate  da niste. Nigdje ne nazirete Baronovu palaču, Baronov kort  ni Društveni dom. A nije ni onaj u Balarinima, koji čini sastavni dio Šumbera.

I evo ga, „uzalud vam trud svirači“, kad tu negdje jeste, ali ostaje nepoznato, gdje?

Na putu nema mačke ni psa, tu i tamo projuri koji automobil ne smanjujući brzinu ni u zavojima. Očito zna situaciju. Ali ne i Baronovu palaču i Baronov kort- „nikad čuo“.

Uz cestu kojom nas vodi navigacija,  na velikim dijelovima, ili se u mraku čini da su velike, nikakve signalizacije. Horizontalne ni vertikalne. A baš na onim mjestima gdje bi trebale. I onda navigacija ponavlja, „Skrenite“, „skrenite sada na,,“ i dovede vas opet u Santaleze.

I što da joj kažete? Osim, „uzalud vam trud “.

Ako niste u stanju označiti ceste putokazima, vertikalnim, i /ili horizontalnim oznakama i dovesti putnika „neznalicu“, da doživi događaj, kojega je vaš uigrani tim, svim srcem  stvarao za ove svečarske dane. I za uzraste svih generacija zajedno.

Uzaludno je očekivati pomoć umjetne (neki od nas vole reći) „prepotencije“. Jer ima raznolikih priča i bogatih, smiješnih i tužnih, osobnih iskustava, do kuda su sve dospjeli tako vođeni vozači. 

Potpisnik ovih redova osobno je putovao europskim državama i kada su  svaka za sebe kontrolirale svoje granice . Vozilo se auto cestama sa šest traka u jednom smjeru, gdje prestrojavanja nisu bila jednostavna, ako nisu na vrijeme poduzeta. Čitalo se putokaze i table sa nazivima mjesta i strelicama. I stizalo na odredište, bez vožnje u rikverc.

I vozilo sa malim djetetom na skijanje, nekih tisuću i 200, do tisuću i 500 kilometara u jednom smjeru, kad je to dijete zbog malog broja godina moralo sjediti otraga. Vozilo se uvijek naprijed, jer je prometna signalizacija bila dobro postavljena i dovoljno učestalo, da informira vozača, a ne da ga zbuni. I na ključnim mjestima nikad nije izostala.

A te večeri,  razdaljinu, samo do susjedne Općine, koja se vjerojatno može propješačiti u par sati, vozali smo se punih sat i pol, tražeći „bingo!“  I prestali dalje vjerovati navigaciji. Možda joj baš te večeri nije bilo do točnosti.

Zato nam ostaju kao jedine uzdanice, direktorica Turističke zajednice Općine Sveta Nedjelja u Istarskoj županiji (jer Svetih Nedjelja ima i drugdje,,,o svjedočili smo se te večeri) da događanja smješta na lokacije jednostavnog pristupa, poput Nedešćine ili Dubrove. Sve dok se, ljubazno molimo i načelnicu Općine Sveta Nedjelja,  propisno ne označe, najjednostavniji pravci puteva koji vode ravno u Baronov kort,  na mjesto događaja.

Opcija je i privremena linija javnog prijevoza, samo za neupućene i „neznalice“ , dok se ne postave primjerene oznake.

Katarina Šoštarić Perković

Foto TZ Općine Sveta Nedelja

14.12.2024./08:08:36