Srce ne zna lagati

Ako ti nemirno srce nastoji reći: „Poslušaj me konačno, nije ti to ljubav, to je samo tvoja želja da to bude i zbog toga ti ja malo preskačem da bi shvatio da u toj priči sebe preskačeš“, što ti onda radiš? Ideš kod doktora koji te pošalje na EKG, pa ti ništa strašnog na srcu ne nađu, pa ideš privatno kod kardiologa, pa endokrinologa, dobiješ tablete da ti srce malo sporije i pravilnije tuče, ali i dalje vjeruješ da je to ipak ljubav jer je bolno priznati da si cijelo vrijeme sebi lagao. Znam to, jer sam prošla tu bolnu školu. Puno je lakše baviti se tjelesnim simptomima nego simptomima bolne duše, jer barem približno znaš s čim se boriš.

Kad srce ima miran ritam, kad ne traži od tebe da ga čuješ, tada si na svome, koliko god to nekome čudno mjesto bilo. Kad i malo ubrza jer je osjetilo nešto što je rasplesalo dušu, a tebi je nekako toplo oko njega, i tada si tamo gdje trebaš biti. 

Kad uplašeno tuče a ti imaš potrebu pobjeći, znači da imaš razlog, mada ga trenutno ne razumiješ. Možda si potpuno na krivom mjestu jer su te drugi uvjerili da je tu jedino vrijedno biti? Možda je srelo nekog do kog je tvom srcu još uvijek stalo, ali je ljuto i uplašeno, uvjereno da je nešto ostalo nedorečeno i time neshvaćeno? Ili se svim žilama nastojiš pomiriti s činjenicom da je tu gdje trenutno jesi ipak poznato, koliko god loše bilo, a s druge strane je nešto nepoznato i vrag će ga znati od čega je sve satkano? Ali, zar nije život putovanje i otkrivanje svog pravog smjera? Ako stojiš na mjestu i čekaš, nemoguće je otkriti bilo što. 

Možda osjećaš da si toliko zapeo da se više ne znaš iskobeljati iz svih tih užadi? Za čvorove treba imati strpljenja ili nešto oštro da presiječeš ono što je njima zarobljeno. Ovisi o tome koliko ti je toga jasno. Ako nije, polako. Ako je, reži.

Srce ne zna lagati.

Od njega se ne bježi. Njega se sluša. Ne sluša se ljude. Otkucaji njihovog srca nisu jednaki tvojima, jer se smiruju na neke druge stvari, a požuruju na nešto što ti ne smatraš važnim. Uvijek se usput naiđe na nekog čije srce tuče u sličnom ritmu, bilo nemirnom, bilo smirenom, barem na jedan period tvog života. I budi zahvalan na tome, jer ti su periodi ljubav i razumijevanje.

Kad dođeš do životnog raskršća samo je potrebno srce da ti kaže kojim putem i jedno drago uho koje će razumijeti. Ponekad će mu biti toliko stalo da se više ne mučiš da će ti reći i ono što ne želiš čuti, samo da bi te ponukao da počneš pakirati kofere.

To ti od srca želim. Sretan put i da na njemu otkriješ muziku na koju će ti duša zaplesati.

Vesna Ferluga - Antić