Oduvijek su se pisali i nekad više, nekad manje, bili u modi. Nazivamo ih grafitima. Znaju biti pisani po zidovima običnom kredom, kakvim debljim flomasterima i naravno raznim sprejevima. Sjećam se kad se u Labinu na novo obojila jedna velika stambena zgrada. Boja lijepa, neka crvenkasta. Divota za vidjeti., no netko je na toj zgradi napisao crnim sprejem, „A što sad“. Uništen je bio nečiji posao, stanari su negodovali, ali je taj netko postavio pitanje sebi i nama, što će se dalje dešavati, sa zgradom. Gledam te grafite ima ih po svuda. Po većim gradovima naravno više. Sjećam se jednog kojeg sam vidio u Puli, na jednom zidu, pisalo je „U današnje je vrijeme teško biti glup, velika je konkurencija“, ili Rovinj centar grada, „Vodite ljubav a ne pse“.
Ti koji grafite pišu, uništavaju imovinu i zidove, ali im se mora priznati da su kreativni, samo što tu svoju kreativnost pokazuju na krivim mjestima.
Ipak je ljepše i nadasve bezbolnije, pisati ovako, zar ne? Po Labinu tih grafita baš i nema bog zna što. Ako se poneki tu i tamo nađe, nije baš kreativan i osmišljen, jer napisati „Nada je kurva“ baš i nije nešto kreativno, a upravo se jedan takav nalazio kod gradskog boćališta. Par su ga puta čistili, ali je taj netko navalio, pa ponavlja li ponavlja. No nisu samo zidovi, za pisanje gluposti. U današnja se vremena one pišu po internetskim portalima i novinama, ipak je to puno manje uništavanje imovine.
Pozdrav svima, pa i zlima
Adriano Šćulac (31.03.2021/08:49)