Ostani. Pročitaj do kraja. Naravno ako ti se da? Jer neću o politici, završenim izborima, obećanjima, ludim radovanjima, proračunima, izvršenom, završenom, radit ćemo, nećemo vas iznevjeriti. Ma kakvi, ništa od toga. Bilo i prošlo. Ne ponovilo se. Bar ne na nekoliko godina.
Ja ću o ljepoti. Salonima. Ženama i muškarcima, koji izgledaju jedno pri ulasku a sasvim drugo pri izlasku.
Koje li ironije. Ja s mojom „frizurom“, imam s prozora pogled na frizerski salon. Priznajem ponekad vidim osobe koje u njega ulaze. Izgledaju nekako obično. Kada ih slučajno sretnem pri izlasku, sasvim su drugačijeg izgleda.
Nekako su mi ljepše, uređenije. Druge osobe. Neke gospođe i gospođice, ulaze kao crnke, izlaze plavuše, brinete. Imaju pramenove ili sasvim drugačije frizure.
Za mene su ti frizeri, točnije frizerke, umjetnici. Divim im se. Većina o tome, možda ne misli. Frizerski zanat im je kao i svaki drugi. Meni je pak poseban. Treba od svakakve vrste kose, napraviti pravu stvar. Vjerujem kako to nije lagan posao. Maksimalna koncentracija. Jer zamislite, kada bi ljudi iz tih salona, izlazili krivo podšišani ili obojani. Sramota za njih, još veća za salon.
Ovih par redaka i čudno moje zapažanje, posvetio sam salonu desetak metara udaljenom od mog stanovanja. Neću mu napisati ime. Bila bi to besplatna reklama a uvažavam sve salone isto. Ja koji u njima nisam bio godinama. Kosa mi je takve „vrste“ da je ni jedan frizer na svijetu, ne može srediti.
Da mi je nekad netko rekao, da ću pisati o kosi, grohotom bi se nasmijao. No i to se dogodilo. Frizerke i frizeri, svaka vam čast.
(Adriano Šćulac) 31.05.2021/19:57