OSOBNO - Adriano Šćulac: Večer i noć, kad se širila `Iskra` poštovanja i ljubavi

NK „ISKRA“ PROSLAVIO VELIKI 70-TI ROĐENDAN

Kad dobiješ pozivnicu da prisustvuješ nečijem rođendanu, a ne razmišljaš ni tren, što obući, i da li ćeš imati vremena prisustvovati slavlju. Kad te ta pozivnica razveseli, dirne, jer znaš da ideš na rođendan nekome koga cijeniš, poštuješ, znaš da je slavljenik,  tebi a i mnogim drugima prijatelj i drug, onda to prihvatiš i s nestrpljenjem kreneš na proslavu. Još kad znaš da je rođendan koji se slavi „okrugao“ onaj sedamdeseti (70), učini te to još sjetnijim i osjećaš se super dobro.

Znam da vam se to događalo, te vjerujem kako vam je taj rođendan bio poseban, draži što ćete biti mali djelić, te velike proslave.

Dogodilo se to na prvi dan, onoga što mi zovemo početak ljeta. Uputio sam se pješke, prema naselju Vinež, meni oduvijek posebnom dijelu grada, još iz vremena kad to ponosno naselje nije bilo građevinama spojeno s Labinom.

Nogometni klub „Iskraˇiz Vineža, slavio je baš to, veliki i uspješni sedamdeseti (70) rođendan. Neću namjerno spomenuti niti jedno ime ili prezime, niti jedne osobe iz tog kluba, onih koji su prisustvovali proslavi, jer spomenuti bilo koga, a da se nenamjerno nekoga izostavi, bilo bi po meni potpuno krivo. Nisam bio tamo službeno, nego kao prijatelj, a za mene su to bili i svi ostali koji su se na rođendanu, ne do kasno u noć, nego do rano ujutro, radovali, pjevali, svirali i slavili.

A bio ih je zaista ogroman broj. Roditelja i djece, kojih taj klub ima dvjestotinjak i koji su se igrali nogometa, jedni protiv drugih, ili kao što mi jedan dječarac reče, „predriblao sam mamu“.

Nakon tih utakmica, nastavilo se s podjelom nagrada, zaslužnim članovima, podjelom simbola kluba nazvanom „Vinežonski plamik“, a da se u tom nogometnom klubu radi, djeluje i razmišlja drugačije, u najpozitivnije mogućem smislu, dokaz je bio što se zaslužnima kojih nažalost više nema među nama, nije zahvalilo minutom šutnje, nego velikim i jakim aplauzima na spomen njihovih imena

Ali za mene nogometni klub „Iskra“ nije klub, za mene su oni jedna velika složna obitelj. Znam, znam, reći će neki kako i kod njih ima svađa i nesuglasica, ali ih baš to i čini obitelji. Toga ima u svakoj zdravoj i ljubavlju nabijenoj obitelji. Ali je bitno da sve te eventualne nesuglasice, bivaju riješene mirno i pozitivno, i obitelj ide dalje, opet dobrim putem.

Nakon podjela nagrada, zahvala i lijepih riječi, želim napomenuti kako je na proslavi (što je vidljivo iz galerije slika) bilo i ljudi koji imaju ili su imali određene političke funkcije. No, niti jedna od tih osoba nije bila na proslavi „po zadatku“ već stoga što to jesu ili su bili, igrači, predsjednici, članovi uprave ili bilo što drugo u obitelji „Iskra“. Dokaz tome je  i dužnosnik u vrhu Županijskog nogometnog saveza, koji je nekad davno, svoju zadnju nogometnu utakmicu odigrao u dresu voljenog mu kluba, „Iskra“ zvanog.

Za super organiziran rođendan su se zasigurno pobrinuli mnogi. Bilo je izobilje hrane, pića, glazbe. Nastupali su vrsni znalci glazbe, DJ-evi, gitarista i pjevač, harmonikaš.

Bila je to jedno nezaboravno poslijepodne, nezaboravna večer i noć, a mnogima i rano jutro, kad je „Iskra“ ljubavi i poštovanja crvenila Vinež i dio Labina.

Iskre i Iskrice, neka vam je još jednom SRETAN!

Bila mi je čast!

(Adriano Šćulac) 22.06.2025/08:33